Unatoč negativnim predviđanjima, brak Verice Rakočević i Veljka Kuzmančevića opstaje. Zajednica Verice Rakočević i Veljka Kuzmančevića već dugo slovi za izuzetno skladan i po mnogo čemu izvanredan partnerski odnos. Par, koji je duboko zaljubljen, često je prikazivan kao potpuno različita vrsta zbog velike razlike u godinama. Mnogi su nagađali da neće dočekati ni prvu godišnjicu braka. No, iz godine u godinu dizajnerica i skladateljica dokazivala je da ljubav nadilazi vrijeme te da Veljka i Vericu povezuje duboka povezanost.

  • Rijetko se nalaze u sukobu, sposobni su se upustiti u strastvene rasprave o umjetnosti koje mogu potrajati do ranih jutarnjih sati. Iako doživljavaju sukobe, ta su neslaganja prolazna. “Oboje smo potpuno svjesni razlike u godinama i priznajemo da to ponekad može biti izazovno. No, odbijamo dopustiti da to koči našu vezu”, otkrila je jednom prilikom dizajnerica, istaknuvši kako je njezin suprug više od emotivnog partnera . Ja sam Veljkov nepokolebljivi najbolji prijatelj i uvjeren sam da mi nikada ne bi naudio. Nikad me ne bi iscrpio. Verica je jednom lokalnom časopisu detaljno ispričala prirodu njihovih sukoba: “Doživljavamo i veće i manje razmirice i razlike u mišljenjima. On preuzima ulogu ‘posrednika’ u našem odnosu, dok se ja više borim s trajnim nesuglasicama.

” U jeku naših svađa uvijek nudi jedinstveno rješenje: “Dođi, otpjevat ću ti serenadu sa svojom violinom.” Iako postoji bezbroj aspekata njegove osobnosti koji me muče, u konačnici, ne mogu se zamisliti s nekim drugim u ovim trenucima sukoba. Ja svoju ljubav uporno izražavam riječima, dok Veljkov izraz ljubavi poprima drugačiji oblik. Kao da posjeduje zagonetnu prirodu, onu koja se otkriva na različite načine. Kad se nađemo u nesuglasici, on se pretvara u divlje biće, neukrotivo poput šumskog stanovnika.

  • Kreator ovog odnosa naglašava važnost dopuštanja svakom supružniku da ima svoj osobni prostor, ističući njegovu važnost za svaki uspješan brak. Uz čvrstu odluku, odlučila je da svaki pojedinac treba imati svoju osobnu spavaću sobu, dopuštajući im slobodu da rade i ponašaju se kako žele, s različitim stupnjevima privlačnosti. Međutim, kada dođu zajedno na noć, oboje nastoje stvoriti atmosferu romantike i usmjeriti svoju pažnju samo jedno na drugo. Verica vjeruje da je za svaku ženu neophodno posjedovati tajnu, prešućivati ​​nepotrebne informacije odabranom partneru kako bi sačuvala svoju ženstvenost. Nasuprot tome, skladatelj, koji se nedavno okušao iu području slikarstva, može uroniti u određene aktivnosti koje možda neće biti privlačne za njegovu suprugu. Sindikat Verice Rakočević i Veljka Kuzmančevića od svog osnutka djelovao je na toj premisi, pokazujući svoju učinkovitost kao trenutno optimalni aranžman.

Raspad njihovih brakova i kasnije pravne bitke bile su posljedice s kojima su se suočili mnogi pojedinci koji su otvoreno priznali svoju zajedničku praksu. Značajni primjeri su Haris i Melina Džinović, Nataša Bekvalac i Dača Ikodinović. Među renomiranim i ostvarenim stvaraocima u Srbiji ističe se Verica Rakočević. Rođena 23. travnja 1948. u Podujevu, trenutno živi i radi u Beogradu. Kao nemirno dijete, roditelji su je od malena upisali u školu, omogućivši joj da do pete godine završi prvi razred. Zbog čestih selidbi osnovnu školu završila je u Dobanovcima.

  • Nastavljajući školovanje, pohađala je Devetu beogradsku gimnaziju prije nego što je upisala studij pedagogije na Filozofskom fakultetu. Međutim, tijekom druge godine odlučila je prijeći na specijalno obrazovanje. Nakon udaje i osnivanja obitelji, uspješno je završila studij maloljetničke delinkvencije na Višoj defektološkoj školi. Dodatno, završila je Tekstilnu školu u Loznici. Prije karijere modne dizajnerice, radila je kao stjuardesa u JAT-u i arhivistkinja u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Godine 1979. otvorila je butik u Beogradu, gdje je vodila nekoliko manjih revija. U to vrijeme joj se obratio hotel “Hayat” da dizajnira njihove uniforme. Kako bi proširila svoje znanje o modi, posvetila je nebrojene sate proučavanju relevantne literature. Godine 1997. osnovala je “VR Company” i predstavila dva parfema, “VR” i “Energy”, kao i kremu za lice pod nazivom “VR 24h”.

Dvije godine kasnije otvorila je dizajnerski studio “Verica Rakočević”, čime je ušla u svijet visoke mode. Njezin talent prepoznale su renomirane modne kuće, što ju je dovelo do izlaganja svojih kreacija u Milanu, Los Angelesu, Moskvi, Sankt Peterburgu, Ateni, Solunu, Dubaiju i drugim istaknutim gradovima. Ostvarila je više nastupa na cijenjenom “Tjednu visoke mode” u Rimu.

  • Naime, organizirala je veliku modnu reviju na Španjolskom trgu u Rimu, čija je cijena iznosila 150.000 maraka. Zbog toga je odlučila prodati stan od 250 četvornih metara i prihvatiti prosjački štap kao novo sredstvo uzdržavanja. Gotovo svu zaradu ulagala je u posao, zbog čega je prethodno prodala stan od 150 četvornih metara. Pod utjecajem karizmatičnih ličnosti poput Stane Čučuk i njezinog divljenja Hajduk Veljku, nadahnuće je tražila u svojim putovanjima u Meksiko u čast Fride Kahlo i na Kubu u znak počasti Che Guevari. Vericine modne revije nose imena kao što su “Snovi”, “Više od snova”, “Molitva za mir”, “Ljubav”, “Čelsi”, “Tako želim”, “Putevi svile”, “Pogled udesno”, ” Srce Mediterana”, “Roma Collezioni Alta Moda”, “Shambala” i mnogi drugi.