Goran Ivanišević, proslavljeni hrvatski tenisač i bivši trener Novaka Đokovića, nedavno je progovorio o mučnoj muci s kojom se suočila hrvatska tenisačica Mirjana Lučić-Baroni, koja je proživjela zlostavljanje od strane oca. Rođena 9. ožujka 1982. u Dortmundu, Mirjana Lučić-Baroni, izuzetno čudo od djeteta, izdržala je nemilosrdne batine.

  • Od malih nogu pokazivala je izvanredan talent za baratanje reketom, što je potaknulo velike nade u njezin budući uspjeh. Preselivši se s obitelji u Makarsku, njezin otac Marinko preuzeo je odgovornost usmjeravanja njezine karijere. S 15 godina Mirjana je krenula na nesvakidašnje putovanje. Debitirala je u profesionalnom teniskom svijetu i odmah postigla uspjeh osvojivši WTA u Bolu 1997. godine.

Osim toga, imala je priliku nastupiti u finalu Strasbourga uz legendarnu Štefi Graf… Uvriježeno je mišljenje da posjeduje potencijal da postane dominantna sila u svijetu tenisa. U mladoj dobi od 15 godina i 10 mjeseci, Mirjana je postigla nešto izvanredno uz Martinu Hingis na Australian Openu 1998. Ne samo da su dominirale konkurencijom, nego je Mirjana također ušla u povijest postavši najmlađa igračica koja je ikada osvojila naslov u Melbourneu Park.

  • U svijetu je vladalo veliko uzbuđenje oko pojave talentiranog teniskog čuda koje dolazi iz neobičnog gradića u Dalmaciji. Godine 1999. ostvarila je još jednu pobjedu u Bolu, čime je učvrstila svoj status najmlađe osobe koja je sa svojih 16 godina uspjela zadržati naslov. Prikazavši nevjerojatnu vještinu, osvojila je publiku u Wimbledonu. Ne samo da je eliminirala renomiranu Moniku Seles, već se i plasirala u polufinale, gdje je na kraju poklekla od Štefi Graf nakon napornog meča u tri seta.

U trenucima očaja, kada se život pretvara u košmarno postojanje U Hrvatskoj se dogodilo šokantno otkriće koje je potreslo ne samo zemlju već i svijet. Otkrilo se da je njezin otac, u kojeg se oduvijek ugledala, zapravo nasilnik koji je nanosio zlo cijeloj obitelji. Skupivši unutarnju snagu, smogla je hrabrosti povjeriti se Goranu Ivaniševiću, podijelivši s njim bolne detalje batina koje je proživjela, agresivnog ponašanja svog oca i zastrašujućih prijetnji smrću koje je njezina majka dobivala.

  • Uz Goranovu pomoć, Mirjana je s majkom, dvije sestre i dva brata našla utočište u blizini Zagreba dok su čekali odobrenje političkog azila u Sjedinjenim Državama. Nakon što su dobili potrebne dokumente, uz pratnju naoružanih stražara odvedeni su u zračnu luku i pobjegli u New York. Cjelokupno iskustvo odvijalo se poput uzbudljivog holivudskog napetog filma. Jednom je Mirjana izrazila svoju zahvalnost rekavši: “Goran je odigrao ključnu ulogu u očuvanju mog života.

Ovaj herojski čin zauvijek će mi ostati urezan u sjećanje. Kad razmišljam o svojim iskustvima, vjerujem da bi velika većina pojedinaca u sličnoj situaciji vjerojatno potražila psihijatrijsku pomoć. Nije normalno da netko s nepunih 15 godina trpi tako veliko zlostavljanje. Srećom, uspjela sam izbjeći ovo previranje, ponajviše zahvaljujući nepokolebljivoj podršci moje majke Anđelke, koja posjeduje nevjerojatnu snagu. Njezina je prisutnost držala našu obitelj ujedinjenom i bez nje mislim da ne bih mogao sam preživjeti.

  • Ovaj sustav podrške odigrao je ključnu ulogu u mom oblikovanju u otpornu i emocionalno stabilnu ženu kakva sam danas. Ovo je prvi put da Ivanišević otvoreno govori o tim iskustvima. Iako gajim duboku naklonost prema Mirjani i naša je veza i dalje jaka, prošlo je dosta vremena od našeg posljednjeg susreta. Bez sumnje, kad bismo se sreli, sigurno bi uslijedio topao zagrljaj. Ovi posebni trenuci, iako su mi se urezali u sjećanje, nisu od onih na koje se želim ponovno vraćati jer ne izazivaju ugodne asocijacije.

Važno je pojasniti da joj nisam spasio život; nego sam u tom trenutku ponudio pomoć jer sam bio sposoban i prisutan. Zahvalan sam što je sve ispalo pozitivno, što je pronašla sreću i ostvarila nevjerojatne podvige koje ima”, rekao je Ivanišević, a prenosi Večernji list. Ostala joj je samo praznina i gubitak. Muke nisu prestale dolaskom u Ameriku. Sav novac uzeo je njezin otac, ostavivši ih bez ičega. Nedostatak sredstava značio je nedostatak pristupa trenerima ili mogućnosti sudjelovanja na turnirima.

  • Kako bi osigurala svoju obitelj, preuzela je ulogu blagajnice na Floridi, potisnuvši tenis u sporednu aktivnost. Od 2003. do 2007. nije se mogla natjecati niti u jednom meču. Izblijedjela je iz svih sjećanja… Ipak, dogodila se značajna prekretnica u njezinu životu. Otkrila je svoju srodnu dušu, talijanskog poduzetnika Daniela Baronija. Njihova vesela veza kulminirala je brakom 2007. godine, a sretno su zajedno i dan danas. Autor je napisao opširnu kroniku teniskog sporta.

Nakon što ga je upoznala, njezina odluka da ponovno uđe u carstvo tenisa bila je učvršćena. Započevši ponovno svoje putovanje, natjecala se za samo 50 dolara, beznačajnu prepreku. Do 2009. već je postigla izvanredan pothvat sudjelovanja na WTA turniru. Nakon godina sudjelovanja na turnirima bez zapaženijih rezultata, konačno je napravila iskorak 2014. pobijedivši dvije vrlo vješte tenisačice u osmini finala US Opena.

  • Njezina pobjeda u Quebecu označila je značajnu prekretnicu, jer je postavila novi rekord u najdužem razdoblju između dva naslova u povijesti od 1998. do 2014., u rasponu od impresivnih 16 godina. Nastavljajući nizati uspjehe, izazvala je senzaciju na Australian Openu u siječnju 2017. plasiravši se sve do polufinala. Nakon što je nekoliko mjeseci kasnije pretrpjela ozljedu ramena, našla se pred značajnim izazovima. Zbog toga je u siječnju 2018. donijela odluku ostaviti svoj reket iza sebe i umjesto toga dati prednost svojoj obitelji.