U iskrenom otkriću Milica Gutović govori o svom odrastanju uz svog poznatog oca Laneta Gutovića, osvjetljavajući svoja iskustva iz djetinjstva. Nedavno otkriće Milice Gutović, kćeri proslavljenog glumca Laneta Gutovića, izazvalo je veliko zanimanje javnosti. U ekskluzivnom intervjuu za MONDO, Milica ulazi u poslednje dane svog oca, osvetljavajući njegovu pravu prirodu i kao roditelja i kao pojedinca izvan reflektora. Draga sjećanja iz njezinih ranih godina vraćaju se na površinu, ističući dubok utjecaj koji samo otac može imati na svoju kćer.

  • Za početak, kako biste okarakterizirali vlastiti identitet? Iako sam s Balkana, odbijam se prilagoditi stereotipu krotkosti i suzdržanosti. Suočen s nepravdom i lažima, ne mogu jednostavno skrenuti pogled, osobito kada se od mene nepravedno traži da se odreknem svojih prava isključivo na temelju mog spola. To je nešto što apsolutno ne mogu tolerirati! Možete li svojim riječima opisati svoje djetinjstvo? Dok sam bio dijete, moje odrastanje bilo je ispunjeno srećom. Moji roditelji, koji su posjedovali veliku inteligenciju i postigli izvanredne uspjehe u svojim područjima, živjeli su u susjednoj kući. Neizmjerno sam im zahvalan što su mi pružili priliku da otkrijem svoj pravi poziv u profesiji kojom se trenutno bavim. Također su se pobrinuli da dobijem obrazovanje na vrhunskim umjetničkim institucijama i da imam privilegiju učiti pod vodstvom najboljih svjetskih instruktora baleta i glume. Još u ranim godinama bio sam očaran očevim umjetničkim nastojanjima. Svjedočio sam njegovim trijumfima iz prve ruke, kako na filmskom platnu tako i na kazališnoj pozornici.

Razmišljajući o svojim najljepšim uspomenama, prisjećam se dubokog utjecaja koji je moj otac imao na moj život. Među brojnim uspomenama koje čuvam, neke se posebno ističu. Dragocjeni trenuci provedeni u našem domu u Čenti, zajednički odlasci na nezaboravne ribolovne izlete i divni odmori koje smo majka i ja proveli na Hvaru. Još uvijek se sjećam zadivljujućih anegdota koje smo moja sestra i ja fascinirano slušale širom otvorenih očiju, kao i uzbuđenja što sam dolazila na filmske premijere s njim uz mene, uz moje sestre. Na koji se način može okarakterizirati otac Lanet Gutović i po čemu se odvajao od Laneta s kojim je javnost bila upoznata? Kakav je Lane bio pojedinac i kakav je otac postao? Izvrstan u svakom pothvatu, posjedovao je i dostojanstvo i talent.

  • Čvrsto vjerujem da bi, da se bavio nekom drugom profesijom, postigao jednake razine uspjeha. Kao otac, njegova je ljubav bila bezgranična, ali je ipak zadržao nepokolebljiv autoritet nada mnom. Ostaje misterij kako je postigao tako skladnu ravnotežu, posebno s obzirom na njegova česta putovanja zbog kojih je moja majka provodila više vremena s nama. Unatoč tome, kad god sam tražio vodstvo, on je uvijek bio moj kontakt i uvijek mi ga je pružao. Postoji li neki poseban savjet koji vam je podijelio, a koji vam je ostao čvrsto urezan u sjećanje? Gledajući unatrag, ne mogu izdvojiti određeni trenutak, ali njegova podrška tijekom mojih tinejdžerskih godina ističe se kao najznačajnija. Tijekom tog ranjivog razdoblja sve djevojke doživljavaju nesigurnosti, a on je imao smisla za podizanje mog samopouzdanja sa samo nekoliko jednostavnih riječi.

Sjećam se da sam se upisao na satove tenisa kad sam imao deset godina, osjećajući se potpuno beznadno jer mi je nedostajao prirodni talent. Nakon desetak dana prišao sam mu i izrazio želju da odustanem. Znatiželjan, upitao me zašto. Objasnio sam da ne mogu ostvariti kontakt ni s jednom loptom. Iako nije bio od onih koji otvoreno pokazuju emocije, mogla sam osjetiti njegovu empatiju. Živo se sjećam njegovog odgovora: “Da bi postali najveći, igrači moraju promašiti PUNO lopti!” Kojih trenutaka se najviše prisjećate? Moja najveća tuga leži u činjenici da moja kći nije imala dovoljno prilike biti u njegovoj prisutnosti.

  • Imala je samo 4 godine u vrijeme njegove smrti. Bilo je to na svečanosti na kojoj smo u Jagodini počašćeni prestižnom nagradom “Zlatni ćuran”. Na pozornici je moja kći vrlo vješto izvela svoju ulogu. Neposredno prije dodjele nagrada, isječci iz predstava u kojima je sudjelovala projicirani su na veliko platno, pokazujući njezin talent i priskrbivši joj ovo cijenjeno priznanje. Bila je očarana prizorom. “Je li to djed?” upitala je, pokazujući prstom. Sumnjam da ću joj ikada moći doista priopćiti izuzetnu prirodu njegova karaktera i neizmjernu ljubav koju je imao za sve nas. Što vas je navelo da odaberete slijediti njegov put? Moje početno izlaganje umjetnosti dogodilo se u prisustvu mog oca i bilo je to organsko iskustvo koje je bez napora rezoniralo sa mnom. Činilo se da kreativni izraz teče prirodno, gotovo kao da je nerazdvojiv dio onoga što jesam. Imaju li komentari objavljeni na platformama društvenih medija utjecaj na vas? Jedini komentari koji stvarno utječu na mene su oni lažni i zlonamjerni, jer kaljaju ugled moga oca ružnom mrljom.

Je li vam se nakon vaše ispovijesti netko od Lanetovih kolega i prijatelja javio i pružio podršku? Dapače, mnogi su njegovi poznanici posegnuli za njim. Uostalom, biste li bili zainteresirani za narudžbu? Podijelio sam sve misli i poruke koje sam želio prenijeti svojim pratiteljima i onima koji se dive mom ocu. Ima li propuštenih prilika ili neizgovorenih riječi za kojima sada žalite u vezi s njim? Zbog zahtjevnog posla i obaveza oboje smo nažalost imali nedostatak vremena. Odlazak mog poznanika zatekao me nespremnog, jer nikad nismo spremni na takve gubitke.

  • Pitam se je li točno da je posljednjih godina života živio u kućici. Ima istine u tome da bi ponekad utjehu tražio u samoći. Kako starim, sve više cijenim vrijednost tih dragocjenih trenutaka provedenih sam. Je li ikada izrazio svoj ponos na tebe? postoji. U brojnim prilikama. Tijekom određenog nastupa, Lane je rekao: “Tijekom mog života, moj krug prijatelja uvijek je bio malen. Počeo sam s nekolicinom, a taj se broj nastavlja smanjivati. U meni postoji obilje mržnje, dok moje srce čezne za ljubav. Kako čovjek napreduje kroz stranice svog postojanja, on shvaća da je njegova težnja uvijek bila usredotočena na ljubav. Je li Lane tijekom svog života naišao na značajna razočaranja kod pojedinaca ili je jednostavno bio oprezan i oklijevao dopustiti drugima u svoju osobnu sferu? Ljubav koju je moj tata iskusio u djetinjstvu bila je toliko duboka da je cijeli život proveo tražeći sličnu ljubav. Ljubav koju je dobio od svoje majke ostaje urezana u mom sjećanju – nepokolebljiva i ogromna.

Njegovo me odrastanje naučilo vrijednu lekciju: našu budućnost oblikuje ljubav koju primamo ili manjkamo od roditelja tijekom godina odrastanja. Majčina ljubav mu je dala snagu da razvije svoj karakter i samopouzdanje. Isto očekivanje bezuvjetne ljubavi prožimalo je njegove odnose sa ženama – uvjerenje koje je govorilo: “Da, možda griješim, ali ti ćeš me voljeti bez obzira na to, zar ne?” Međutim, bio je shrvan kada je saznao da život ne funkcionira na takav način i da bi mogao izgubiti i one koje je povrijedio. Iako je posjedovao veliku inteligenciju u mnogim aspektima, ostao je pomalo djetinjast u određenim područjima.