Oni malo stariji sigurno se sjećaju pjevačice koja je bila obožavana u Jugoslaviji. Vera Nešić, poznata pjevačica, urezana je u kolektivno sjećanje zbog svog snažnog vokala i neusporedive strasti koju je prenijela na svoje slušatelje. Ova vatrena, tamnokosa umjetnica osvajala je publiku svojim očaravajućim pogledom i izvodila pjesme glasom koji je posjedovao izniman raspon, izazivajući istovremeno ushićenje i melankoliju. Njezina predanost bila je nepokolebljiva, a gdje god bi krasila pozornicu, atmosfera bi dosegla naelektrizirani krešendo. Tijekom svoje slavne karijere skandal joj je ostao nepoznat pojam.

Zahvaljujući jedinstvenom tonu svog glasa, proslavila se krajem 1980-ih. Njezin diskografski put započeo je objavom pjesme i albuma “Dva sanjara, dva drugara” 1987. godine. Upravo na drugoj ploči iz 1988. godine postigla je prvi veći uspjeh s hitom “A gdje smo ja i ti”. Vera je bila izuzetno rijedak dragulj, posjedovala je izuzetan glazbeni talenat koji je kroz Šumadijsku pjesmu lijepo prikazan. Kada je ušla u studio kao pjevačica, već je imala potpuno razvijen stil i repertoar. Imao sam privilegiju za nju skladati tri albuma na kojima su se našle brojne iznimne pjesme različitih ritmova. Ipak, neosporno je da Vera Nešić postavlja standarde dua, kako ističe cijenjeni maestro Dragan Aleksandrić. Publika je rado upijala njezine obrade sevdalinki, ali i novonastale tradicionalne melodije koje su devedesetih stekle ogromnu popularnost. Nakon toga, predstavio je izbor svojih najdražih pjesama, uključujući “Jutro ne sviće bez tebe”, “Slomila si mi srce” i “Probudi me. Zbog duboke vezanosti za rodni grad, ova Kragujevčanka nadaleko je poznata po pjesmi Zaspala je Šumadija, koja je postala simbol suštine ovog kraja. Uz svoju strast prema glazbi, gajila je duboku ljubav prema nogometu i često je pokazivala svoje vještine vratara za više reprezentacija. Nakon što se udala za kolegu bubnjara, krenula je na novo glazbeno putovanje, osvajajući publiku u restoranima i hotelima svojim repertoarom programske glazbe, koji je uključivao romantične melodije, omiljene melodije iz starog grada, popularne hitove i pažljivo odabrane narodne pjesme . Godine 2006. predstavila je svoj posljednji album pod etiketom Grand produkcije pod nazivom “Bolujem”. Ubrzo nakon toga susrela se s okrutnom bolešću, gotovo kao da je predosjećala nadolazeću nevolju.

U razdoblju od tri godine hrabro se borila protiv raka do posljednjeg daha. Njezin medicinski put vodio ju je kroz razne gradove u Srbiji, s liječenjem u Beogradu i Kragujevcu. Sjećanja na te trenutke jezivo su strašna. Zamislite samo srceparajuće iskustvo kada čujete liječnike kako govore: “Vaša radioterapija i kemoterapija su završili; potražite alternativne opcije.” Tada smo donijeli odluku da dođemo u Ameriku, k kćeri Katarini. Očajnički tražeći tračak nade, obratili smo se Kineskinji koja se specijalizirala za alternativnu medicinu, koristeći čajeve i kombinaciju vitamina. Nažalost, vrijeme nije bilo na našoj strani. U klinici je provela desetak dana prije nego što je otpuštena na kućno liječenje. Na kraju je mirno preminula u udobnosti kćerinog doma, ispričao je za “Kurir” njen odani suprug. Bez obzira na broj godina koje prolaze, naglašava kako bol ostaje nepromijenjena. U Phoenixu u Arizoni Vera je tragično otišla s ovoga svijeta 10. siječnja 2011. u nježnoj dobi od 52 godine. Muka koja me tada obuzela ostala je nepromijenjena i sada. Naša bračna zajednica trajala je tri desetljeća, tijekom kojih smo bili blagoslovljeni prisutnošću naših dviju voljenih kćeri, Katarine i Emilije. Vrijedno je napomenuti da je naše zajedničko putovanje počelo u ranim školskim godinama.

Verin angažman kao prateći vokal Ceci na njenom albumu prvijencu i pjesmi “Cvetak zanovetak” ostaje uglavnom nepoznat. Ceca je debitirala na Ilidži, gdje je počašćena nagradom. Nakon toga, Vera je bila prateći vokal na Cecina prva dva albuma, kao i Snežani Savić, Miroslavu Iliću, Milošu Bojaniću, Radiši Uroševiću i brojnim drugim izvođačima. U tom periodu svoje iznimne vještine pokazale su Snežana Đurišić, Ana Bekuta i Vera. Nadalje, Vera je pokazala svoju duboku predanost humanosti organiziranjem i vođenjem više od 100 koncerata s jedinom svrhom zagovaranja humanitarnih ciljeva. Emilija, Verina kćerka, donijela je odluku da krene sličnim putem kao i njena majka prelaskom u redove “Zvezda Granda”. Uz desetljeće iskustva sviranja klavira i posuđivanja glasa u zboru, uspješno je završila školovanje u srednjoj i nižoj glazbenoj školi prije nego što se posvetila solo pjevanju u Kragujevcu. Opće je poznato da Emilija neosporno sliči svojoj majci.