Kroz povijest se praksa kumstva nasljeđivala i održavala kroz uzastopne generacije. Tekst je objavljen 14. travnja 2024. u 22:35. U našoj zemlji kum ima značajnu ulogu u obitelji, kao pouzdan i pouzdan član na kojeg se uvijek možemo osloniti. Očigledno je to i u narodnoj izreci “kum nije dugme” s kojom ste se, vjerujemo, mogli susresti. Tradicionalno, kumovi su se nasljeđivali kroz generacije, ali posljednjih godina svjedočimo pomaku u kojem mladenci i pojedinci koji traže krštenje za sebe ili svoje dijete sada imaju autonomiju osobnog odabira željenog kuma.
- Uz spomenutu poslovicu, postoji još jedna poslovica koja ističe prihvaćanje kumstva, uz uvjerenje da odbijanje takve uloge na sebe navlači grijeh i neku vrstu prokletstva. Kako bismo provjerili istinitost stvari, raspitali smo se kod svećenika Aleksandra Milovanovića. Kod nas je cijenjena čast biti izabran za kuma i rijetko se čuje da netko tu ulogu odbije. Međutim, postoje različiti razlozi zbog kojih pojedinci mogu odlučiti ne prihvatiti odgovornost, a jedan od njih su financijski razlozi. Važno je shvatiti da u današnjem društvu ne možemo davati sud o takvim odlukama, rekao je svećenik. Smatra da je prihvatljivo da pojedinac odbije ulogu kuma ako se osjeća nespremnim zbog duhovnih, vjerskih ili materijalnih razloga. Na upit o mogućim posljedicama odbijanja kumstva, svećenik jezgrovito odgovara: Tipično, praznovjerje i pravoslavlje nisu kompatibilni, jer se smatraju kontradiktornim vjerovanjima.
Prema njegovim zapažanjima, pojam kumstva je u posljednje vrijeme doživio značajne promjene, a mlađi pojedinci mu pristupaju s manje ozbiljnosti. U prošlosti se kumska veza smatrala neraskidivom. Međutim, u današnjem društvu mladi ljudi svoje prijatelje od tek nekoliko mjeseci ili godina često nazivaju kumovima. Nažalost, te veze često završe svađama i kumstvo “pukne”. Važno je upamtiti da bi kum trebao biti uloga duhovnog vođe, posebno kada birate nekoga tko će krstiti vaše dijete.
- To mišljenje dijeli i jerej Aleksandar Milovanović. Kršćanstvo je danas obilježeno prisutnošću kumstva, značajnog aspekta koji je neizostavan za različite vjerske obrede kao što su vjenčanja, krštenja i slavlja krštenja. Ova prastara tradicija može se pratiti do drevnih poganskih običaja i važno je uzeti u obzir određene čimbenike prije nego što svojim susjedima odate tu čast. Među slavenskim narodom pojam ‘kum’ široko je poznat. Povijesni zapisi govore o njegovoj prisutnosti krajem 9. stoljeća, što se podudara s obraćenjem na kršćanstvo pod Petrom Gojnikovićem. Kum je tradicionalno služio kao poveznica koja je povezivala obitelj i njihove pretke, ulogu koju je prihvatila i ugradila crkva. Ova praksa dodatno je pojačana vjerovanjem da je i sam Isus Krist imao kuma – svetog Ivana Krstitelja. Tako se, kad se netko zamoli da bude kum, izgovori rečenica “Kumujem ti s Bogom i svetim Ivanom”, čime se potvrđuje ta sveta veza.
Trajne poslovice koje postoje u našem društvu naglašavaju važnost kumstva: “Kum pred Bogom” uobičajeno je izražen osjećaj u određenim područjima, dok drugi imaju umjereniji pristup s “Bog na nebu, kum na zemlji”. Dodavši dašak humora, tu je i bezbrižna izreka da “kum nije obična drangulija. Nekada je kumstvo bila doživotna obveza, no vremena su se promijenila. U prošlosti je jedan kum nadgledao poslove cijele obitelji. Međutim, u današnje vrijeme svaka obitelj ima svog određenog kuma. Ova osoba služi kao istaknuta figura tijekom vjenčanja, svjedočeći i pred Bogom i pred zajednicom.
- Osim toga, kum preuzima odgovornost krštenja djece i vjenčanja. Njihova veza s obitelji ostaje postojana sve do njihove smrti, a tada se očekuje da će kumov sin naslijediti tu ulogu. Postoji dugotrajno mišljenje da je odbijanje uloge kuma težak prijestup. Smatra se da će se time donijeti golemu nesreću njihovoj obitelji i da će im zauzvrat biti uskraćen blagoslov da imaju vlastito dijete. Kum ima položaj od najveće važnosti u obitelji, nadilazeći čak i braću i sestre i bliske prijatelje. Konsultiran za važne stvari i osobne dileme, on preuzima odgovornost zaštite kućanstva i njegovih članova kada je obitelj odsutna ili je uključena u sukob. Prema tradiciji, brak se ne sklapa s kumom’obitelji zbog postojeće veze za koju se vjeruje da je jača od krvi. Svaki član obitelji također preuzima ulogu kuma, utjelovljujući bit duhovnog oca. U ulozi duhovnog roditelja, kum preuzima odgovornost za vođenje svog kumčeta na njihovom duhovnom putu.
Kršteni kumovi služe kao duhovni skrbnici, osiguravajući da djeca kojoj su kumovali na krštenju budu odgajana u kršćanskoj vjeri. Sveta tradicija kumstva prenosi se s koljena na koljeno, s vrlo rijetkim prekidima, samo u slučajevima kada nema muških nasljednika ili ih zemljopisne udaljenosti razdvajaju. Prekid kumstva u prošlosti, koji je proizašao iz svađa i nesuglasica, vjerojatno je potaknuo mišljenje da je najbolje ograničiti kontakte s kumovima kako bi se spriječili sukobi. Jednako tako, postoji stara izreka koja upozorava da ne biramo susjeda za kuma. Upuštanje u sporove sa svojim susjedima oko trivijalnih stvari, kao što je zemljište ili druga sitna pitanja, naširoko se smatra teškim prijestupom.
