Saša Popović je uz djeda i baku, roditelje i pet godina stariju sestru stanovao u župnoj kući uz Nikolajevsku crkvu gdje je njegov djed obavljao svoju dužnost. Uz obitelj punu glazbenika, Sašin otac, i sam multitalentirani glazbenik, svirao je gitaru, klavir, violinu, pa čak i pjevao na Radio Vojvodini. Godine 1964. donosi odluku da Saša nauči svirati harmoniku, kupuje mu jednu i upisuje ga u nižu glazbenu školu. Iako je Saša žudio pridružiti se prijateljima u igranju nogometa, bezbrojne je sate posvetio vježbama s ocem kod kuće.
Unatoč raznolikim interesima, Saša je akademski briljirao tijekom cijele osnovne škole. Po završetku osnovnog obrazovanja primljen je u prestižnu gimnaziju “Jovan Jovanović Zmaj”. Tijekom njegove prve godine u gimnaziji profesorica glazbenog raspitala se sviraju li neki učenici instrumente, jer je uprava škole odlučila osnovati školski orkestar. Od tog trenutka Sašin put je krenuo uzlaznom putanjom, koja ga je u konačnici dovela do cijenjenog direktora najvećeg i najuglednijeg glazbenog natjecanja na našim prostorima.
U rasponu od četiri decenije, Saša Popović, kreativni direktor “Granda”, posvetio se emisiji, ističući važnost ravnopravnih veza sa svim renomiranim ličnostima. Više od dvadeset godina Saša Popović bio je lišen prilike za razgovor s renomiranim pjevačem.
– Sa svima imam razgovore, osim s jednom osobom. Pa, točnije, s Miroslavom Ilićem nisam razgovarao u protekle 23 godine – otkrio je Popović. Jasno je rekao da on i ja nikada nismo ukrštali puteve. Zapravo, naša komunikacija je prestala 2000. godine, što znači da su prošle 23 godine od našeg zadnjeg razgovora. Saša je medijima otvoreno priznao da iako se iskreno divi glazbenom talentu i doprinosu ovog pojedinca, njegova osobna razmišljanja i osjećaji prema njemu su sasvim druga stvar. Neosporno je da njegove pjesme i nastupi uvijek nailaze na oduševljenje u emisiji “Zvezde Granda”.
