Danas se prisjećamo pjevača Zorana Kalezića koji je bio izuzetno popularan u bivšoj Jugoslaviji. Njegovi hitovi bili su nadaleko poznati, a mnogi su ga obožavali kao voljenog pevača. Posebno je blisko prijateljstvo sa proslavljenim Tomom Zdravkovićem, a njih dvojica su jedno drugom čak bili i kumovi. Nažalost, nakon teške borbe sa rakom pluća, preminuo je 4. januara u 73. godini života.
- Njegov život je zanimljiv cijeloj javnosti, a dosta detalja je tek skoro isplivalo na površinu. Zoran Kalezić je tokom svog života jedno vreme boravio u Sjedinjenim Državama, gde je radio kao domar. Kada je tek osvanula vijest da se seli u Sjedinjene Države, svi su mislili da će njegov život krenuti na bolje. Potraga za srećom može biti naporna, često zahtijevajući žrtvu ostavljanja dijela srca iza sebe.
Istinsko zadovoljstvo i blaženstvo mogu se osjećati neuhvatljivim kada stalna čežnja traje. Postaje beskonačan ciklus bijega – od roditelja, s jednog mjesta na drugo, pa čak i od samog sebe. Sada ću, kao Amerikanac, krenuti na put nazad u svoju domovinu sa novootkrivenom perspektivom.
Svojevremeno je izrazio zahvalnost Americi, zemlji koja mu je pružila platformu za ostvarenje svojih umjetničkih snova, a istovremeno je priznao vlastiti identitet i porijeklo. U prisustvu svjedoka, matičara i gosta iznenađenja, Zoran i Irena, koji su imali ranijih brakova i punoljetnu djecu, razmijenili su zavjete.
Žuto Serhatlić, Zoranov blizak prijatelj i kolega, prijatno je iznenadio mladence srdačnim nastupom na harmonici. Zoranovu duboku naklonost prema supruzi dodatno pokazuju i njegovi postupci tokom bolesti, jer je odvojio vreme da komponuje i posveti joj iskrenu pesmu.
Ovo nije samo priča o mojoj voljenoj Ireni, koja me sada puni ogromnom snagom, već je to i iskrena, istinita i univerzalna priča o suštini ljubavi. Nikada nije postojala namjera da impresioniram nju ili bilo koga drugog, ali je to neočekivano postala jedna od najupečatljivijih interpretacija u cijeloj mojoj karijeri.
Suština ovog osjećaja odjekuje u srži mog postojanja, preplićući se sa samim mojim bićem. Besprijekorno se integrirao u tkivo mog identiteta, postajući neodvojivi dio onoga što jesam. Naša ljubav, koja je procvjetala i napredovala unatoč izazovima s kojima smo se susreli, neprocjenjiv je dragulj koji nam je drag.
Dok se okupljamo oko toplog kamina, uživajući u ukusu vina, sigurnost postaje neosporna. Iako naša djeca mogu putovati udaljenim zemljama, njihovo prisustvo je prolazno, ne mogu pojmiti svijet bez moje voljene Irene pored mene – elokventno se izrazio Kalezić.
Uprkos tome što živi u Americi i nije u mogućnosti da prisustvuje sahrani svog pokojnog oca Zorana Kalezića u Crnoj Gori, Filip Kalezić je bio duboko pogođen poražavajućim vijestima o smrti njegovog oca.
Živeći u Čikagu, Filip željno iščekuje priliku da otputuje u Crnu Goru i oda počast na očevom poslednjem počivalištu. Uprkos geografskoj udaljenosti, Filip je ostao u stalnoj komunikaciji sa svojim ocem tokom svoje teške borbe sa bolešću, pružajući mu nepokolebljivu podršku.
Nažalost, Zoran je podlegao bolesti pre nego što su imali priliku da se lično upoznaju. Na svom Facebook profilu Filip je izrazio nadu da je njegov otac našao utjehu kod svog anđela čuvara, zahvalivši se na ulozi roditelja i umjetnika.
Filip je priznao sopstvenu posvećenost svom muzičkom pozivu, inspirisan nepokolebljivom odlučnošću svog oca u suočavanju sa nedaćama do njegovog poslednjeg dana. Filip vjeruje da je njegov otac pronašao utjehu i spokoj na sigurnoj lokaciji. Završavajući svoju poruku, uputio je srdačan pozdrav, izražavajući želju da njegov otac pronađe vječni počinak.
