Ljubav koju imamo prema našoj djeci, a posebno unucima, nema granica. To je ljubav koja nas tjera da idemo daleko za njih. Nije neuobičajeno da roditelji i bake i djedovi daju prioritet potrebama svojih nasljednika ispred vlastitih.U mnogim slučajevima djeca svoje roditelje iskorištavaju maksimalno a oni to prihvataju bez pogovora. No, jedna nam je Hrvatica pokazala da to nije uvijek najmudrija odluka.
Iako razumijem da neki pojedinci možda iskreno vjeruju da bake imaju određene obveze prema svojoj djeci i unucima, i ja sam svojedobno bila tog uvjerenja. Međutim, shvatila sam da to nije tako jednostavno kao što se čini. Treba uspostaviti granice. Po mom mišljenju, djeca, uz nekoliko izuzetaka, imaju tendenciju biti nezahvalna. Iskorištavaju sve privilegije koje su im pružene kao našem potomstvu. A kada ste iskreno ljubazni i velikodušni, poput mene, to brzo postaje očekivano i uzima se zdravo za gotovo. Svjedočeći tome, donijela sam svjesnu odluku da tome stanem na kraj – ogolila je dušu ova žena.
Prekinuvši svaku komunikaciju, kći je prekinula vezu s majkom, lišivši je i uloge bake i punice. Djeca se hrane pričom koja me prikazuje kao zlikovca, što rezultira njihovom nemogućnošću da imaju bilo kakav kontakt sa mnom. U početku je situacija bila prilično zastrašujuća, ali kako su se dani pretvarali u tjedne, postajala sam sve uvjerenija da sam donijela ispravnu odluku. Trenutno se nalazim s obiljem vremena, smirenosti duha i svakako zdravijom financijskom situacijom. S druge strane, moja kći i zet proživljavaju stanje potpunog kaosa – ona je iskrena u tome.
Unatoč tome što ima 65 godina i službeno je u mirovini, ona i dalje napreduje kao vrlo uspješna poslovna žena. Unatoč mirovini, nastavljam učinkovito voditi vlastiti privatni posao. Moj život ostaje raznolik i ispunjen. Razmišljajući o svojoj prošlosti, shvaćam da sam trebala prekinuti toksičnu vezu mnogo ranije. Paradoksalno, okončanje bi ojačalo našu ljubav, a ne umanjilo je. Kao mnoge majke i bake, vjerovala sam da radim u najboljem interesu svoje djece. Međutim, pokazalo se da je ova situacija štetna za sve uključene. Istaknuti psiholozi ističu važnost usađivanja samostalnosti roditelja u svoju djecu u svim aspektima života. Pružanje nepokolebljive pomoći kad god potomci naiđu na poteškoće, u stvarnosti koči njihov razvoj. Suprotno tome, u trenutku kada izgovorite riječ “ne”, veza se brzo pogoršava. Djeca neće razumjeti vašu odluku jer su se navikla na vašu stalnu podršku, zbog čega se ljute i doživljavaju vas sebičnom i nepravednom.
