Nakon što je prošlo dosta vremena, Lalević se tijekom boravka u njemačkoj bolnici suočio s kritikama zbog višednevnog prolongiranja korištenja respiratora na preminuloj osobi. Točno u 15.05 sati. 4. maja 1980. u zagrebačkom studiju televizijski voditelj Miroslav Lilić najavio je nesretnu smrt druga Tita.

  • Tijekom posljednjih 68 dana svog života, Josip Broz Tito oslanjao se na respirator za podršku disanju i primao hranu intravenskim putem. Titov liječnik Stane Dolenc, kojeg su mnogi smatrali potencijalnim Titovim nasljednikom, istaknuo je važnost svakog sata, a ne samo svakog dana, za čelnika države. Dr. Predrag Lalević, član Titovog liječničkog konzilija, objasnio je da je Titov aktivan rad mozga bio medicinski razlog da je do tog trenutka bio na respiratoru.

U jednoj njemačkoj bolnici Lalević se godinama kasnije suočio s kritikama jer je na preminuloj osobi produžio korištenje respiratora nekoliko dana. Lalević je pojasnio da je skinuo aparate za održavanje života, ističući da bi bilo nekorektno, makar i u šali, preuzimati odgovornost za njegovu smrt. Istina je da je već deset minuta prije toga preminuo, bez ikakve šanse da preživi. Unatoč evidentnim posljedicama gangrene na lijevoj potkoljenici, Tito je uporno odbijao pomisao na amputaciju dok je još bio pri svijesti.

  • Predsjedniku smo zbog lošeg stanja arterija predložili operaciju, no on je to odbio. Kako bismo istražili druge mogućnosti, potražili smo ekspertizu profesora Debejkija iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. Debejki je preporučio amputaciju, a u slučaju da Tito nije pristao, ostavio nas je s protezom za izradu mosta za krvnu žilu, iako su šanse za uspjeh bile minimalne. Unatoč njegovom upornom odbijanju, pokušali smo izraditi most pomoću proteze koju nam je dao Debejki.

 

Kao što se i očekivalo, ova se operacija pokazala neuspješnom, ali je Tito ipak odbio amputaciju. Tek kad je ugledao svoju obojenu potkoljenicu, prekrivenu velikim plikovima, konačno je izgovorio riječi “radi što treba”, kaže Lalević, Titov osobni liječnik punih 16 godina. Značaj svake odluke donesene u posljednjim danima Titova života teško je precijeniti. O tome govori i konkretan trenutak kada se razmišljalo o mogućnosti amputacije noge bivšem jugoslavenskom čelniku.

  • Cijeli državni vrh pozorno je slušao iznesene liječničke savjete. Kako je rasprava zaključena, Stane Dolanc, utjecajni šef tajnih službi, uvjeravao je liječnički tim: “Razumijemo izazovne okolnosti i svjesni smo da postoji opasnost da on umre i prije amputacije. Međutim, Mogu vam jamčiti da vas nitko neće pozvati na odgovornost za ovu odluku. Operacijska sala je brzo osposobljena i noga mu je odmah amputirana. U početku se činilo da je zahvat bio uspješan i da će se Josip Broz potpuno oporaviti.

Titova operacija prošla je bez problema, čak je počeo primati i posjetitelje dok je bio na odjelu intenzivne njege. U posjet su mu došli i sinovi Žarko i Miša. Dok smo razmišljali o odlasku na Brdo kod Kranja, nastale su komplikacije. Počelo je s bubrezima, a zatim su uslijedili drugi problemi. Predsjednik se oslanjao na respirator ukupno 68 dana. Nagađanje o tome koliko bi još mogao preživjeti da smo mu odmah amputirali nogu bilo bi puko nagađanje. Tema smrti nikada se nije pojavljivala u našim razgovorima, osim što je Tito odlučno odbio operaciju, rekavši: “Spustit ću se samo u cjelini”.

  • Ove riječi podijelio je član Titovog liječničkog konzilija, kirurg i anesteziolog. Tijekom posljednjih godina njegova života, o Titovim prehrambenim potrebama brinuo se Jože Oseli, poznati slovenski kuhar i Titov vjerni batler. Kao dio te odgovornosti, Oseli je nabavio hranu posebno pripremljenu za NASA-ine astronaute, koja je povoljno dostavljena iz Houstona. Ovaj je aranžman osiguravao da Titove prehrambene potrebe budu zadovoljene do njegove smrti. Svjedočiti njegovom silasku bilo je teško iskušenje za nas.

Veličina tragedije bila je ogromna. Stajali smo uz njega do samog kraja. Dok su ga prevozili na patologiju, dobili smo priliku da se oprostimo od njega – ispričao je Oseli. Pred sam kraj svoje egzistencije, Tito je, prema Oseliju, bio darivan svim mogućim luksuzom, ali mu je spas izmicao. Spomenuti TV voditelj Miroslav Ilić već je pet mjeseci unaprijed znao da će upravo on biti izabran da javnosti saopšti vijest o Titovoj smrti. Kako prenosi 24 sata.hr, dramatične dane slikovito je ispričao u svojoj autobiografiji “Bez reprize”.

  • Saša Zalepugin, direktor i urednik Nedjeljnog popodneva, i ja smo se dogovorili. U slučaju da smo dobili uputu o prekidu emitiranja emisije, on bi brzo prebacio vizualni prikaz na dvije slobodne stolice koje su bile raspoređene u studiju. Nakon što je stigla vijest, odmah smo prekinuli program. Studio je sada pokazao prisutnost dvije stolice. Otišao sam u studio, gde sam se suzdržao od umnožavanja Tanjugovih vesti, već sam ih uvrstio u našu emisiju.

Dok usmjeravam pogled prema kameri, iznenada se pali crveno svjetlo, signalizirajući važnu poruku koju upravo čitam naglas: “Radničkoj klasi i narodima Jugoslavije, Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Predsjedništvo Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije sa žaljenjem javlja da je drug Tito preminuo… Nakon što sam pregledao najnovije naslove, bacio sam pogled na kameru, razmišljajući o sljedećem potezu. Odjednom me preplavio val užasa kad sam postao svjestan svoje odjeće – par plavih hlača koje sam greškom obukao umjesto planiranih crnih.

  • Dok nastavljam sjediti, redatelj se brine da ostanem u kadru, a ja bez oklijevanja iznosim prvu misao koja mi pada na pamet: “Dame i gospodo, s oduševljenjem objavljujem da će Jugoslavenska radiotelevizija započeti s emitiranjem izuzetan program od ovog trenutka. Program izuzetnog trajanja trajao je oko pet dana. Naša strategija za popunjavanje 90 posto programa uključivala je prikazivanje dokumentarnih i igranih filmova o Titu.

Unatoč odbijanju Televizije Beograd preuzeti odgovornost za emitiranje vijesti, emitirali su je svega 30 sekundi nakon nas. Vijest se proširila po svim europskim televizijskim postajama, uključujući Austriju, BBC, Njemačku i Švedsku, ukupno tridesetak mreža. Globalni interes za vijest bio je neosporan. Na Eurosongu su me najavljivali kao voditelja vijesti s naslovom “Tito je mrtav” – ispričao je.