Nakon duge i teške bolesti, nažalost, preminula je majka pjevačice Lene Kovačević. Na Novom groblju u Beogradu danas je sahranjena Nada Kovačević, supruga poznatog dramaturga, reditelja, scenariste i akademika Dušana Kovačevića.
Omiljena Nada, poznata po dobrom srcu, zaraznom osmijehu i radosnom ponašanju, jako će nedostajati svima koji su je poznavali. U prikazu tuge okupili su se obitelj, prijatelji i suradnici, uplakanih lica okićenih cvijećem. Među prvima su stigli Lena i njen suprug Veljko, čija je tuga bila opipljiva. Lena se, ne mogavši pronaći utjehu, posljednji put oprostila uz oca, proslavljenog scenarista Dušana Kovačevića. Zajedno su položili vijenac na Nadino posljednje počivalište okićen srdačnim riječima: „Našoj voljenoj Nadi s ljubavlju obitelji.
U krugu obitelji i prijatelja održao se ispraćaj Nade Kovačević kojem su nazočili ugledni pojedinci poput glumca Branislava Lečića, glumca i redatelja Radoša Bajića i brojnih drugih. Za razliku od supruga i kćeri, Nada se odlučila za profesiju koja se ne vrti oko umjetnosti. Nastavila je karijeru odvjetnice, a tisak ju je svojedobno opisao kao kamen temeljac njihove obitelji i voljenu muzu poznatog scenarista koji joj je čak posvetio i film. Svoju posvećenost filmu “Nije loše biti muškarac” Lena Kovačević svojedobno je izrazila kao posvetu izuzetnim kvalitetama koje utjelovljuje žena poput Vas. Vaša nam prisutnost omogućuje da iskusimo svijet kroz vašu perspektivu, čineći film večeras prije svega vašim, prije nego što postane zajedničko iskustvo za sve nas.
Osoba po imenu Nada imala je istaknutu poziciju kao voditeljica pravnog odjela unutar Javnog servisa, specijaliziranog za zaštitu autorskih prava raznih serija i filmova. U službenom priopćenju Dnevnika navodi se da će njezin ispraćaj biti 6. siječnja u 13 sati, a sahrana će biti na Novom groblju u Beogradu. Povodom smrti svoje majke, pjevačica Lena Kovačević izrazila je duboku tugu i tugu uputivši iskrenu počast uz fotografiju svoje pokojne majke.
Na rastanku, jazz umjetnici su izrazili njihovu tugu iskrenom porukom njihovom voljenom anđelu, HOPE. Priznali su da se HOPE sada ponovno ujedinio s Gospodinom kojeg su svim srcem voljeli. Radost je bila definirajuća karakteristika NADE, a njihova mudrost za sretan život vrtila se oko ljubavi i žrtve. HOPE je posjedovao iznimnu želju za životom, što se očitovalo u njihovom nepokolebljivom entuzijazmu, čak i usprkos razornoj bolesti koju su nosili poput tereta. HOPE je naučila sve oko njih kako se suočiti s nevoljama s milošću, kao da je to samo normalan dio života. Bila je to istinska borba, a opet, HOPE je ostala nevjerojatno velikodušna, uvijek nasmijana. Oni doista zaslužuju uživati u sjaju Svjetla. Jazz umjetnici su se teška srca i porukom ispunjenom ljubavlju i čežnjom oprostili od svog voljenog anđela.
