Da su se na našim prostorima pri čemu mislimo na region koji obuhvataju države koje su nastale raspadom Jugoslavije, uviejk rađali veliki sportski talnti svjedoče i danas mnogobrojni sportisti. Kada je u pitanju košarka dovoljno je pomeuti Nikolu Jokića i Luku Dončića koji rasturaju u NBA ligi a mi se danas prisjećamo generacije koja je po mnogima bila najbolja kada je u pitanju Jugoslavija. 

  • Do početka rata košarkaši koji su ostvarili povijesne podvige bili su nerazdvojni, njihova prisutnost svakodnevno je odjekivala, a dominacija na terenu ostala neprikosnovena.Kafana Dražena Petrovića i Vlada Divca poslužila je kao snažan simbol Jugoslavije, nacije koja se tragično raspala poput naše nekada prosperitetne zemlje, a politika je u oba slučaja bila zajednički faktor.

Rođen 22. listopada 1964. u Šibeniku, Dražen Petrović, među košarkaškim entuzijastima poznat kao Mali, podrijetlom je iz Hrvatske.Osiguravši dva naslova prvaka Europe s Cibonom i pobjedom s reprezentacijom Jugoslavije na svjetskim i europskim prvenstvima, postavio je impresivan rekord. Vrijedi napomenuti da je prije nekoliko godina dobio prestižnu titulu najvećeg europskog igrača u povijesti.

U svakom aspektu svog života, bilo na terenu ili u svojim osobnim nastojanjima, utjelovio je bit pravog sportaša. Njegov duh zračio je neokaljanim užitkom i nevinošću malog djeteta, dok je također odisao dostojanstvenom mudrošću i autentičnošću samosvjesne odrasle osobe.

Dana 7. lipnja 1993. tragično je izgubio život u prometnoj nesreći dok je bio u Njemačkoj. Njegovo posljednje počivalište nalazi se u Zagrebu, gdje je danas muzejsko-memorijalni centar njemu u čast.

 

Osim toga, brončane statue njega kako sjedi izrađene su u Lausannei i Šibeniku, služeći kao spomenici u čast njegovoj ostavštini.

  • Draženova prisutnost ovjekovječena je u Velikoj dvorani New Jerseyja, gdje njegov kultni dres s brojem tri graciozno krasi strop. Svijet košarke i dalje žudi za njegovim izvanrednim talentom i duhom.

Prepoznajući svoju ulogu, zagrebačku je slavljenost prihvatio kao sastavni dio svojih profesionalnih obaveza.Iako su ga djevojke progonile, njegova sramežljivost isprva je rezultirala time da su njegovi prijatelji više profitirali od njegove privlačnosti suprotnom spolu.

Oni koji su ga poznavali tvrdili su da nije imao nikakvu želju za bogatstvom. Njegova je mantra bila jednostavna: “Čak i s milijunima, čovjek može pojesti samo jedan obrok i spavati u osamljenom krevetu.”

Budući da je bio mladić koji je u ranoj dobi počeo zarađivati ​​značajne prihode, njegove navike trošenja bile su tipične. Kako je postao zvijezda, često se našao u poziciji da ga drugi traže za pomoć.

 

U slučajnom susretu, Dražen je naišao na pojedinca porijeklom iz Podgorice koji je od njega tražio pomoć u osiguravanju sredstava za odlazak u inozemstvo. Odazivajući se tom zahtjevu, Dražen je pojedincu velikodušno uplatio iznos od 10.000 maraka.

  • Nakon putovanja u Švicarsku, čovjek je uspješno završio studij medicine i stekao značajno bogatstvo.Dražen Petrović bio je cijenjeni član sjajne jugoslavenske košarkaške reprezentacije, koja se često smatra jedinom momčadi koja je sposobna poraziti legendarni američki dream team koji uključuje ikonične igrače poput Jordana, Magica i Birda.

Uz Divca, Kukoča, Rađu, Danilovića, Paspalja, Đorđevića, Vrankovića i druge značajne igrače odigrao je ključnu ulogu u utjerivanju straha protivnicima kada je u pitanju naša košarkaška reprezentacija.

No, raspad jedinstvene države rezultirao je i raspadom reprezentacije.Kako je Dražen vrhunac svoje karijere doživio u sportu, tako se uhvatio ukoštac s privatnim previranjima uzrokovanim ratom koji je trajao u okolnim regijama.

Budući da je bio proizvod miješanog braka, nije mogao shvatiti događaje koji su se odvijali oko njega i razloge zbog kojih su njegovi sunarodnjaci bili prisiljeni zauzeti stranu.

 

Usred raspada jugoslavenske države, njezina društva i reprezentacije, pojavila se priča o propadanju prijateljstva između Dražena Petrovića i Vlade Divca.

Film Nekada braća u produkciji američke TV kuće ESPN zauvijek je sačuvao značaj ove teme.

Divac u filmu otkriva da je Dražen, njegov sureprezentativac i senzacija europske košarke, naprasno prekinuo komunikaciju bez ikakvog objašnjenja. Njih su dvoje bili nerazdvojni kao najbolji prijatelji i cimeri dok su igrali u američkoj ligi.

  • Prije toga, dogodio se značajan događaj na Svjetskom prvenstvu 1990. u Argentini, gdje je Jugoslavija izašla kao pobjednik i zauzela prvo mjesto na postolju.

Usred vesele atmosfere na terenu, jedan oduševljeni navijač ušao je na teren ponosno mašući hrvatskom zastavom. Brzo je intervenirao Divac koji je navijaču oduzeo zastavu i odmah je uklonio iz dvorane. Smatrao je da je takav postupak neopravdan i potaknut nacionalizmom, jer tim predstavlja Jugoslaviju kao cjelinu, uključujući i Srbiju i Hrvatsku.

 

Njihova je veza bila neraskidiva, prijateljstvo koje nije poznavalo granice. Obuzeo me osjećaj nelagode kad je Divac zajedno s Lakersima otputovao u New Jersey. Skupio sam hrabrosti i raspitao se što se dogodilo, ali Dražen mi nikad nije dao objašnjenje. Istina je da i dalje nemam pojma zašto su se stvari okrenule.

Možda ga je nešto mučilo i moguće je da bismo shvatili njegovu prisutnost tog dana. Ne vjerujem da su na vezu između Dražena i Divca utjecala događanja na Svjetskom prvenstvu u Argentini, konkretno kada je Vlada nakon finalne utakmice skinuo hrvatsku zastavu s terena.

U razgovoru za NIN Biserka je otvoreno ispričala svoje iskustvo primanja sućuti od nekoga tko nije mogao izgovoriti ni jednu jedinu riječ. U tom trenutku osjetila je neodoljiv osjećaj duboke ljubavi.Na kraju je Dražen Petrović donio odluku da nastupa za hrvatsku reprezentaciju, posvetivši se njezinim obranama sve do svoje prerane smrti u tragičnoj nesreći.

 

  • Dolaskom u frankfurtsku zračnu luku na važan dan 7. lipnja 1993. hrvatska reprezentacija sletjela je s tla. Odredište im je bila Poljska, gdje su se marljivo spremali za nadolazeće Europsko prvenstvo u Njemačkoj.

Umjesto da s ostatkom ekipe u Zagreb otputuje avionom, odlučio je pričekati svoju djevojku Klaru Salanci, inače košarkašicu i manekenku, da ga vrati svojim automobilom. Dok su njegove stvari stigle do Zagreba, on nikada.Klara je, poznato je, upravljala golf kolicima na terenu na kojem nije bila samo naša košarkašica, već i njezina prijateljica, turska košarkašica Hilal Edebala. Kako se navodi, vozila je brzinom od 160 km/h i potom se sudarila s golfom i mercedesom.

Tijekom putovanja do Münchena, Klara, koja je bila zadužena da pokupi Dražena iz zračne luke, nažalost je naišla na sudar. Tragično je da je u trenutku udara košarkaš Dražen spavao na suvozačevom mjestu i izletio iz automobila te je prerano preminuo.