Verica Rakočević, renomirani modni kreator poreklom iz Srbije, vodi život koji je obeležen kako njenim profesionalnim uspehom, tako i burnim ličnim životom. Njen život je pod medijskom lupom stalno, zato postoji veliki broj informacija o njenoj svakodnevnici. Mnoge zanima kako ona provodi svoje dane, te kako održava uspjeh koji je započela davno još.
- Uprkos početnim sumnjama oko njihovog značajnog jaza u godinama, ona je uspela da izgradi harmoničan partnerski odnos sa trideset pet godina mlađim muškarcem. Svim posmatračima je evidentno da Veljko oličava sve kvalitete za kojima je oduvek čeznula, a Verica Rakočević otvoreno artikuliše svoju bezgraničnu radost u svakom danu koji provede sa svojim transformativnim supružnikom.
Evidentno je da odiše radošću i ima obilje privrženosti, a renomirana modna dizajnerica nedavno je progovorila o najdubljoj tuzi s kojom se susrela. U iskrenom intervjuu u emisiji „Na terapiji kod Slavice Đukić Dejanović“, Rakočevićeva je prenela i iskrena sećanja na svog oca, koga je smatrala oličenjem besprekornosti i ličnosti koju je cenila iznad svih drugih.
Verica se osvrnula na najnepovoljniji događaj s kojim se ikada suočila, a to je smrt njenog oca. U životu ima unuke i udavala se dva puta prije nego što je otkrila ljubav sa Veljkom. Ipak, Veljko drži najveći značaj u njenom srcu. Pre svega, Verica je svog oca smatrala oličenjem savršenstva, čoveka čija su nežnost prema njenoj majci i njihovoj porodici, njegova ljubavna priroda i nepokolebljiva vera u nju bili bez premca.
Retrospektivno, poznata umjetnica priznaje da je njen otac imao viši nivo obrazovanja u odnosu na njenu majku. Međutim, tek kasnije u životu počela je shvaćati temeljne razloge duboke naklonosti njenog oca prema majci. Iznenadna i tragična smrt oca Verice Rakočević duboko ju je pogodila, jer je iskreno priznala da nije prisustvovala njegovoj sahrani.
Najveće kajanje koje podnosi je iznenadna spoznaja da njena ljubav prema njemu nije bila neosnovana. Izmislila je razrađenu priču o hitnom angažmanu, čak je smislila izmišljenu modnu reviju i podijelila je s njim, uprkos potpunom nedostatku istine.
Dok je sjedila na obali Svetog Stefana, njen um nije mogao a da se ne zadrži na činjenici da je on baš u tom trenutku bio položen. I kako se noć spuštala, zatekla je sebe kako podliježe nježnom zagrljaju sna. Verica se često nađe izgubljena u mislima o određenom trenutku u filmu, ponekad se osjeća kao da samo prolazi kroz život.
Iako možda sumnja kada drugi dijele slična iskustva, ona ne može poreći lični susret koji je i sama imala. San je živo urezan u njenu svijest, sa sjećanjima na prisustvo njenog oca, pa čak i na konkretan dan kada se dogodio. Tvorac filma podijelio je uspomenu iz djetinjstva, miran san u rodnom Podujevu. Kuća njihove bake nalazila se u selu Zakut, smještenom iznad Podujeva.
Bilo je to mjesto ispunjeno lijepim uspomenama, gdje je ispod kuće rasla šljiva, a u blizini je tekao žuboreći potok. Kreator se često igrao pored potoka, maštao i lio suze zbog očevog odsustva. U jednom takvom snu jasno se sjećaju utješnog zagrljaja nepoznate prisutnosti. Zaprepašteni, probudili su se i zatekli kako sjede, još uvijek obavijeni toplinom tih utješnih ruku.
Osjećaj je ostavio neizbrisiv trag u njihovom sjećanju. Verica se živo sjeća dubokog efekta koji je san imao na nju i jasnoće s kojom je u tom slučaju čula njegove riječi. Ispričala je svoje iskustvo, opisujući kako je kroz praznu prazninu odjeknuo glas, donoseći joj utjehu: “Ne plači, jer si svjesna da ću zauvijek biti kraj tebe.”
U tom trenutku, Verica je iskusila potpuno odsustvo straha, i tek tada se čvrsto stezanje koje je osjećala raspršilo u ništavilo. Verica Rakočević, cenjena i ostvarena ličnost u Srbiji, zauzima istaknuto mesto među kreativnim ličnostima.
Rođena 23. aprila 1948. godine u Podujevu, trenutno živi i radi u Beogradu. Pokazujući osjećaj nemira od malih nogu, roditelji su je upisali u školu ranije nego inače, omogućivši joj da završi prvi razred sa nepunih pet godina. Zbog čestih selidbi, osnovno školovanje završila je u Dobanovcima.
Nastavljajući svoj obrazovni put, pohađala je Devetu beogradsku gimnaziju pre nego što je diplomirala pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Međutim, nakon druge godine, odlučila je da pređe na specijalno obrazovanje. Nakon udaje i kasnije trudnoće, uspješno je stekla diplomu iz maloljetničke delinkvencije na Visokoj specijalnoj školi.
Pored toga, završila je srednju tekstilnu školu u Loznici. Pre nego što se afirmirala kao modni dizajner, stekla je dragoceno iskustvo kao stjuardesa u JAT-u i radila kao arhivista u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. 1979. godine je krenula u novi i uzbudljiv poduhvat otvaranjem butika u Beogradu.
Nakon uspješne koordinacije više ekskluzivnih modnih vitrina, uspjela je zainteresirati osoblje hotela Hayat, koje joj se željno obratilo sa primamljivim prijedlogom da kreira svoje prepoznatljive uniforme. Potaknuta ovom uzbudljivom prilikom, svim srcem je zaronila u svijet modne literature, posvetivši nebrojene sate rada, često preko dvadeset u jednom sjedenju.
