Povodom obilježavanja Dana državnosti prije dvije godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odao je počast preminulom Miroslavu Lazanskom, poznatom novinaru, vojnom analitičaru i bivšem veleposlaniku Srbije u Rusiji. Nažalost, Lazanski je preminuo u 71. godini života u kolovozu 2021. U znak priznanja za zasluge njegova oca, prestižni orden dodijeljen je Aleksandru Lazanskom, koji služi kao rezervni poručnik srpske vojske.

Nažalost, šira javnost imala je ograničene prilike svjedočiti njegovim doprinosima iz prve ruke. Ispunjen sam neizmjernim ponosom zbog primanja ove prestižne nagrade. Uvjeren sam da bi moj otac, izvanredna osoba poznata po svom iznimnom karakteru, novinarskom umijeću i nepokolebljivom domoljublju, dijelio taj osjećaj. Od srca zahvaljujem predsjedniku Vučiću što mi je ukazao ovu veliku čast, koja je dodatak dosadašnjem priznanju koje sam dobio za značajan doprinos unapređenju borbenog vozila “Lazanski”. Prisutnost i ponašanje Aleksandra ostavilo je neizbrisiv trag na mene. Miroslav Lazanski, čovjek koji je duboko volio i obožavao privatnost, rijetko je u javnost iznosio informacije o svom sinu.

Ipak, nije se ustručavao izraziti neizmjerni ponos kao otac. U početku sam ohrabrivao Aleksandra da krene putem Vojne akademije. Ipak, naposljetku je završio Školu rezervnih oficira na Banjici i sada služi kao pričuvni potporučnik u pješačkoj diviziji Srpske vojske. Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti njegovu strast prema vatrenom oružju, budući da posjeduje impresivnu sposobnost rastavljanja kalašnjikova nevjerojatnom brzinom. Nadalje, valja spomenuti da je trenutno zaposlen u specijaliziranoj tvrtki za oružje. Miroslav Lazanski, vrsni srpski novinar, vojni analitičar i diplomat, ostavio je neizbrisiv trag na polju novinarstva. Rođen 18. rujna 1950. u Karlovcu, Lazanski je na svoj obrazovni put krenuo u rodnom Trebinju, a kasnije je nastavio studij u Zagrebu. Tamo se prvi put otisnuo u svijet novinarstva, a karijeru je započeo člankom o cijenjenoj francuskoj Legiji časti objavljenom u novinama za mlade “Polet”.

Izniman talent i predanost Lazanskog brzo su mu donijeli istaknuto mjesto u uredničkom timu, što je uvelike utjecalo na čitanost novina. Godine 1980. Lazanskog je strast prema novinarstvu dovela do toga da se pridruži renomiranoj publikaciji “Vjesnik”. Sljedeće godine postao je cijenjeni član uredništva cijenjenog političkog tjednika “Danas”, gdje je ostao do 1991. Tijekom svog mandata, Lazanskijeva pronicljiva analiza i duboko razumijevanje vojnih pitanja učvrstili su njegovu reputaciju jednog od najcjenjenijih u Srbiji vojni analitičari. Godine 1991. Lazanski je donio ključnu odluku da se preseli u Beograd, koji će postati njegov dragi dom do njegove smrti 4. kolovoza 2021. Njegova nepokolebljiva predanost novinarstvu, zajedno s njegovom iznimnom stručnošću, ostavila je neizbrisiv utjecaj na tom polju.

Miroslav Lazanski zauvijek će ostati upamćen kao jedan od najboljih srpskih vojnih analitičara, koji je iza sebe ostavio naslijeđe koje nastavlja nadahnjivati ​​i informirati. U odabranom društvu stranih novinara imao je jedinstvenu priliku sudjelovati u razgovorima s dvojicom zapovjednika NATO saveza, trojicom ruskih maršala, kao i obaviti intervjue s bivšim rumunjskim predsjednikom Nicolaeom Ceaușescuom, sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, bjeloruskim predsjednikom Aleksandar Lukašenko i razne druge značajne ličnosti. Uspješno je režirao i producirao ukupno pet dokumentarnih filmova, sa zapaženim naslovima među kojima su “Rat za Kosovo”, “Komandosi” i “Titova soba”, koji su stekli značajnu afirmaciju. Godine 1980. Lazanski je prešao u “Vjesnik”, a nakon godinu dana prešao je u politički tjednik “Danas” s još sedam kolega.

“Danas” je imao impresivnu nakladu od 180.000 primjeraka tjedno. Lazanski je povremeno surađivao iu dvotjedniku “Start”, koji je privlačio renomirane novinare iz cijele Jugoslavije. “Start” je pokrivao niz tema, uključujući ležerne teme, zadivljujuće fotografije, kao i intervjue koji potiču na razmišljanje i analize globalnih događaja. Tijekom 80-ih godina Miroslav Lazanski imao je priliku voditi intervjue s brojnim ruskim maršalima, zapovjednicima NATO-a, europskim ministrima obrane i predsjednicima. Čak je imao privilegiju posjetiti američke baze i razgovarati sa zapovjednicima Atlantske i Pacifičke flote, kao i s upraviteljima cijenjene Vojne akademije “West Point” i drugima.