Više od dvije decenije porodica Ražnatović nosi trajni bol svog gubitka. Svetlana Ceca Ražnatović, udovica Željka Ražnatovića, priređuje veliko godišnje zadušnice na kome prisustvuju njeni najbliži prijatelji, porodica i njihova deca Veljko i Anastasija. Kako su izrasli u uspješne ličnosti, majci pružaju nepokolebljivu podršku, upuštaju se u iskrene razgovore i prisjećaju se svog pokojnog muža, oca, a sada i djeda. Poznata balkanska pevačica, u pratnji dece Veljka i Anastasije, ponizno organizuje službu u čast voljene osobe, paleći sveću i tiho tugujući.

O porodici Ražnatović se oduvijek sve znalo. Međutim, izazovi su bili mnogo veći dok su Veljko i Anastasija bili mladi. Ni nakon više od dvije decenije Ražnatovići se nisu u potpunosti izliječili od gubitka. Na onlajn platformama se nalaze slike i video zapisi, uključujući isječak iz emisije Milovana Ilića Minimaksa, voljenog i cijenjenog voditelja sa prostora bivše Jugoslavije. U tom periodu ugostio je porodicu Ražnatović u svom ateljeu, gde je snimio prelepu sliku Željka Ražnatovića kako u naručju drži bebu Anastasiju, obučenu u elegantnu belu haljinu. Nakon tragičnog incidenta, internetom su počele da kruže srceparajuće fotografije sa spomen obilježja, a na Instagramu se mogu pronaći prizori Veljka i Anastasije u mlađim godinama, prije i nakon očeve smrti.

Iako mnoge od ovih slika zrače radošću i ljubavlju, one nose i dubok osjećaj tuge i tjeskobe za oca koji nikada nije žalio. Tokom godina, Ceca je na organizovanim memorijalima pokušavala da sakrije tugu iza tamnih sunčanih naočara. Međutim, lica Veljka i Anastasije, od njihovog detinjstva do danas, govorila su mnogo, prenevši više nego što su to mogle reči. Bol, patnja i suze su urezane u njihove izraze lica, stalno prisustvo u njihovim životima. Tužni izrazi i oboreni pogledi pojedinaca svjedoče o neizmjernoj muci i patnji koja traje i nakon odlaska Željka Ražnatovića Arkana, boli koja nikada neće nestati.

Nedavno je Nemanja Gudelj, novi ljubavni interes Anastasije Ražnatović, svojoj voljenoj doneo neizmernu radost na njen 24. rođendan poklonivši joj portret na kome su ona i njen pokojni otac. Ovaj srdačan gest izazvao je i suze i tuge i sreće, jer se Arkanovo ime svakodnevno poštuje i slavi u njihovom domaćinstvu. Portret je simbol duboke ljubavi i poštovanja koje je Arkan s pravom stekao od svih članova svoje porodice. U međuvremenu, Ceca je nastavila uspešnu karijeru, očaravajući publiku svojim izuzetnim pesmama. I dve godine nakon Arkanove smrti, njena izvedba duboko emotivne pesme „Đurđevdan” ostaje zadivljujuća kao i uvek.