Pjevačica Biljana Sečivanović kroz život je doživjela nekoliko ljubavnih prekida koji su je u konačnici naučili vrijednim poukama i doveli je do sadašnjeg supruga Aleksandra Nedića. Prema njezinim riječima, veliku ulogu u njezinoj odluci da se bavi glazbom odigrao je njezin prvi dečko. Počevši od malih nogu, uživala je u troipolgodišnjoj vezi s harmonikašem. Nažalost, njihova je ljubav prestala zbog nelagode u njezinoj karijeri pjevačice. Njezina sljedeća veza bila je s kolegom iz benda po imenu Bojan, kojeg je upoznala dok je radila u Austriji. No, i ova romansa završila je razočarenjem zbog Biljanine trudnoće, koja je dovela do brojnih komplikacija zbog kojih nije mogla zatrudnjeti. Unatoč tim izazovima, Biljana je izdržala i na kraju pronašla sreću s Aleksandrom Nedićem.
Unatoč našim naporima, moj partner i ja nismo uspjeli začeti dijete. Nakon operacije jajnika i maternice doživjela sam brojne komplikacije. Na kraju sam donijela tešku odluku da svom partneru kažem da me ostavi i pronađe nekog drugog tko bi mu mogao roditi sina. Nakon devet zajedničkih godina prekinuli smo vezu. Ginekolog mi je u više navrata predlagao promjenu partnera, ali nisam osjećala da je to rješenje. Kad sam prestala uzimati lijekove i kad su mi emocije dotakle dno, upoznala sam čovjeka koji nije bio uključen u glazbenu industriju i s njim zatrudnjela. Bio sam preplavljen emocijama i pitao sam se kako mi se to može dogoditi. Nisam uspjela roditi sina čovjeku kojeg sam voljela i sada sam bila trudna s tuđim djetetom. Bilo je to teško razdoblje za mene, pogotovo jer sam nastavila raditi s bendom u kojem je bio moj bivši partner. Kad sam im konačno rekla da napuštam bend jer sam trudna, pjevačica koja je rodila sina Mateju bila šokirana i doslovno pala sa stolca, prenose mediji.
Na dan kada joj je rođen sin Biljan, suzdržala se od slavlja. To je bilo zbog činjenice da je netko koga je duboko voljela preminuo istog dana.
U tom periodu moj bratić Nikola borio se s teškom bolešću, dok je moja sestra bila podvrgnuta operaciji kralježnice zbog spavanja na stolici uz pločice i krevete u bolnici. Brinula sam se o sinu koji je već bio na lijekovima i osjećao je nesnosne bolove. Kupao sam ga i svjedočio mučnim scenama. U osmom mjesecu trudnoće vratila sam se u Austriju kako bih bila blizu bolnice u kojoj sam planirala roditi, kako to zakon nalaže. Znala sam da ću dobiti dječaka, a Nikola ga je nazvao Mateja po svom prijatelju. Tijekom devetog mjeseca sama sam krečila stan uz pomoć Bojana, mog bivšeg partnera. Tada su me roditelji obavijestili da je Nikola preminuo, jer mi nisu htjeli reći direktno. Bila sam shrvana, a moji su krici odjekivali cijelim susjedstvom. Mislio sam da će izdržati, a mogao sam vidjeti njega i njegovog brata. Tijekom te noći osjetila sam jake bolove i rodila. Sljedećeg jutra, kad sam ih obavijestio o isporuci, pogrebna je ceremonija već počela. Nisam mogla iščekivati dolazak djeteta kojega sam čeznula i željno iščekivala, a nije mogao ni bilo tko drugi. Njegovi rođendani nikada nisu bili proslavljeni uz propisne svečanosti ili fanfare; nije bilo glazbe ni veselja. Odmah po povratku iz Austrije otišla sam u pratnji Mateje na groblje kako bi ga Nikola mogao vidjeti, makar i iz onostranog svijeta. Biljana je ispričala ovu mučnu priču.
