Mira Banjac iako je ušla u devetu deceniju života i dalje snima a njene mlađe kolege je obožavaju. Ona je jedna od velikana srpskog glumišta koja je u svojoj dugoj karijeri ostvarila niz uloga u serijama i filmovima kao i na pozorišnim daskama i iako svi misle da ima jako puno novaca oa se u jednom peridu svog života suočila sa velikim finansijskim teškoćama.
Mira Banjac već nekoliko desetljeća uživa status jedne od najomiljenijih glumica u domovini, što svjedoče i brojne nagrade koje je dobila za izniman doprinos na polju glume.Tijekom razdoblja od sedam desetljeća, njezina je glumačka karijera napredovala, s malo znanja o njezinim prošlim financijskim borbama u 1970-ima kada se suočila s dugom zelenašima.
Tijekom svog jedinog razgovora s medijima, slikovito je ispričala mučnu muku koju je proživjela zbog duga, a pritom je izrazila zabrinutost za dobrobit svojih praunuka.
Na užurbanim beogradskim ulicama našao sam se u stanju očaja, osjećajući se kao da ću potpuno odustati. Financijski napet, nisam imao izbora nego posuditi novac. Na moju nesreću, lokalni trgovci mješovitom robom naplaćivali su pretjerano visoke cijene, tri puta više nego inače, stvarajući situaciju koja je podsjećala na Rašomon efekt.
- Jednog kobnog dana, tražeći utjehu u hotelu, naručio sam šalicu kave i sjeo da sastavim pismo, shrvan težinom svega. Tek što sam došao do svoje točke pucanja, stigao je poziv od Stipe Delića. Imao je ponudu za mene – istaknutu glavnu ulogu u renomiranoj seriji “Marija”, zbog koje sam se morala drastično ošišati. Sam ugovor procijenjen je na milijune.
S osjećajem olakšanja revno sam potpisao ugovor i u najkraćem roku podmirio sva dugovanja. To razdoblje tame postalo je transformativno iskustvo, svojevrsna katarza. Nikada prije u životu nisam posudila ni jedan jedini dinar – povjerila je jednom prilikom.
Biografija:
Rođena 1929. godine u sremskom gradu Erdeviku, Mira Banjac, izvornog imena Mirjana T. Banjac, imala je jedinstvenu obiteljsku pozadinu. Majka joj je bila iz Erdevika, dok je otac, potomak Sremaca koji su emigrirali u SAD, veći dio života proveo u Detroitu. Iznenađujuće, Mirini roditelji su se vjenčali a da se nisu ni poznavali, jer njen otac ne govori srpski, a majka engleski.
Unatoč ovoj jezičnoj barijeri, uspjeli su ostati u braku četiri godine i na svijet dočekali svoju kćer Miru. Međutim, nakon četiri godine, Mirin otac je izrazio želju da se vrati u SAD i obećao je organizirati da mu se supruga i kći tamo pridruže. Iako je održao obećanje i poslao kartu, Mirini stričevi intervenirali su i spriječili nju i majku da krenu na tako dug put. Zbog toga su ostali u Erdeviku.
U razdoblju neposredno prije izbijanja rata Mirina majka zaposlila se u tvornici šećera u Beogradu. To je rezultiralo time da je Mira morala živjeti s bakom i tetom po ocu. Zbog zatvaranja granica na početku rata, majka i kći nisu se mogle ponovno spojiti četiri godine. Mira je tijekom mladosti postala pripadnica Prve proleterske brigade, što pripisuje Dragutinu Gostušku i Predragu Tasovcu.
U okviru brigade raspoređena je u kulturno odeljenje, što je podrazumevalo obilazak Sremskog fronta. Po završetku rata Mira se vraća kući i izvanredno završava školovanje. Upravo prepoznavanje njenog iznimnog talenta od strane profesora donijela je odluku da upiše Državnu glazbenu školu u Novom Sadu. Uspješno položivši prijamni ispit, konačno je diplomirala 1950. godine. Ukazom koji je nalagao preseljenje cijelog njezinog razreda u Sremsku Mitrovicu, Mira je imala priliku igrati svoje početne kazališne uloge u tom gradu.
Tijekom studija susrela se s Andrejom Jovanovićem za kojeg se kasnije udala i zajedno dobili sina Branislava Branu. Međutim, kada je Branislav napunio pet godina, odlučili su da se rastanu, ali uprkos tome, ona je zadržala čvrst i prijateljski odnos sa bivšim suprugom. Nakon razvoda više se nije udavala jer je smatrala da je Branislav u to vrijeme bio premlad da ima “drugog oca”, a kako je rastao, više mu nije potreban.
Nakon što se osamostalio, Mira nije našao razloga da uđe u još jedan brak. Poznata po svojoj iskrenosti, otvoreno govori o različitim aspektima svog života, uključujući izazove s kojima se suočila nakon što joj je umrla majka, koja joj je bila oslonac. U to je vrijeme shvatila da kroz život mora krmariti uglavnom sama. Godine provedene u Beogradu bile su posebno teške za glumicu jer se našla opterećena dugovima do te mjere da je u jednom trenutku pomišljala i na samoubojstvo.
Prilika za iskupljenje ukazala joj se kad joj je redatelj Stipe Delić uputio poziv da otputuje u Zagreb i sudjeluje u snimanju serije “Marija”. Uz izdašnu naknadu uspjela je podmiriti svoje financijske obveze i svečano obećala da više nikada neće dopustiti da se upetlja u takve okolnosti.
