Nikola Tesla imao je jedinstveno i osebujno tumačenje molitve „Oče naš“, odudarajuće od konvencionalnog shvaćanja. Nikola Tesla, glasoviti student, vodio je život ispunjen nevjerojatnim otkrićima i zagonetnim zagonetkama, neprestano u potrazi za pojačavanjem ljudske energije. Posjedovao je jedinstvenu perspektivu, često opisivan kao promatranje svijeta kroz posebnu leću, i intrigantno, ponudio je različita tumačenja molitve “Oče naš”.

  • Nakon opsežne potrage koja traje godinama i desetljećima, izražava svoje duboko čuđenje i radost otkrićem odgovora koji je cijelo vrijeme bio uz njega – kršćanstva, posebice molitve Oče naš, koju smatra ultimativnim izvorom ljudske energije. Molitva poznata kao Oče naš ima mnoštvo tumačenja, pri čemu svaki sloj molitve otkriva novo i skriveno značenje. Unutar riječi ove svete molitve, mogu se neprestano otkrivati ​​nova otkrivenja. Dopustite mi da s vama podijelim duboke uvide koji se nalaze unutar jednostavnog, ali dubokog izgovora “Oče naš”! Izgovarajući ove riječi, ne samo da Ga prepoznaješ kao svog nebeskog Oca, nego i kao Oca svoga sluge, svog nadničara, svog bolesnog susjeda, pa čak i umirućeg. To je zato što nam je Sin Božji, krajnji objavitelj istine o Bogu i čovječanstvu, zapovjedio da mu se obraćamo s “Oče naš”, a ne s “Oče moj”.

Ipak, postoji alternativna perspektiva koja tvrdi: Molitva poznata kao “Oče naš” služi kao prikaz ljudske duše, posebno kada se ona uzdiže do razine koja se zbog svog podrijetla može smatrati božanskom. Ključno je prepoznati da smo povezani s božanskom biti. U teškim vremenima, molitva omogućuje pojedincima da uzdignu svoju svijest i prihvate sedam aspekata svog bića. Sedam molitvi unutar ove molitve izražavaju dubok utjecaj duhovne znanosti na ljudsku prirodu.

  • U nebeskom kraljevstvu, molim vas recite, s kim se identificirate? Prisutnost našeg Oca označava postojanje naše domovine. Oni koji percipiraju svog roditelja isključivo unutar granica fizičkog carstva, bilo kao ljudsko biće, vodeno tijelo ili nebeska tijela Sunca i Mjeseca, nisu u stanju dokučiti koncept bilo koje druge domovine izvan zemaljskog carstva.  Domovina je dragocjeno blago, što naglašavaju riječi Gospodinove: “Gdje god ti je blago, tu će se i srce tvoje nastaniti.” Međutim, ima potencijal označavati i alternativno tumačenje. Unutar područja kršćanske ezoterije nalazi se duboko otkrivenje o srži ljudske prirode, najdubljem aspektu našeg bića koji je zamršeno povezan s duhovnom razinom. Početne tri molitve obuhvaćaju uzvišene aspekte ljudske prirode, predstavljajući božansku bit u nama: “Neka se štova Tvoje Ime, neka se objavi Tvoje Kraljevstvo i neka se Tvoja Volja ispuni.” Nakon toga slijede prve tri žalbe.

1. Vaše ime je štovano i sveto. Neka Božje ime posveti sve aspekte našeg prolaznog postojanja. Neka naša društvena struktura bude ukrašena i označena Božjim imenom. Oni to ovako doživljavaju i shvaćaju: Unutar carstva, božanska se prisutnost očituje u bezgraničnoj raznolikosti, a svaki je entitet obilježen davanjem imena. Ovaj proces imenovanja nadilazi puku identifikaciju, obuhvaća duboko i ezoterično razumijevanje. Neka ovo kraljevstvo bude tvoje.

  • Božja je vladavina neodvojiva od Božjeg kraljevstva, kao što je car isprepleten s carstvom. Bilo bi nelogično predviđati postojanje carstva, a odbacivati ​​prisutnost cara. U crkvenoj molitvi “Nebeski Kralju Tješitelju”, vjernici traže od Duha Kralja da dođe i prebiva u njima. Namjera iza obje molitve je očita: Kraljevstvo Božje će se očitovati kada dođe Kralj Bog. Kada molimo za Kraljevstvo Božje, mi u biti tražimo besprijekornu vladavinu, a kada molimo za dolazak Kralja Božjeg, mi tražimo dolazak najbesprijekornijeg Vladara koji će nam upravljati. Ili: Univerzalna volja, koja prožima cjelinu svemira, donosi bezgraničnu raznolikost i beskrajno širenje božanske biti. Ovaj fenomen, poznat kao kraljevstvo u carstvu tajnog ili duhovnog znanja, očituje višestruku prirodu božanskog bića. Neka se vaše želje ispune i na nebeskom području i na zemaljskoj sferi.

U nebeskom carstvu duhovnosti, božanska volja Božja vlada s apsolutnim savršenstvom. Ipak, ova vlast Božje volje ne provodi se putem prisile; naprotiv, duhovi svjetla ga dragovoljno prihvaćaju, predajući vlastitu volju nepokolebljivoj i besprijekornoj Božjoj volji. Uz to: Središte postojanja leži u Božanskoj emanaciji, iz koje izvire životna sila svemira. Prožet univerzalnom voljom, cijeli kozmos pulsira bezgraničnom raznolikošću. Stoga, u srži svega toga, volja dominira. Sljedeće četiri peticije izražavaju sljedeće osjećaje: 1. Daj nam danas ono što nam je potrebno za svakodnevnu prehranu.

  • Kao što ne kažemo “Oče moj”, ne kažemo ni “kruh moj”. Otac je podijeljen među svom djecom Božjom, a darovi koje je Otac podijelio također su podijeljeni. Ovo načelo služi kao temelj za moralne i ekonomske aspekte društvene organizacije. Moralna je jer priznajemo da je kruh od Boga, a ekonomska jer je kruh koji Bog daje namijenjen svima. Međutim, važno je razmotriti i alternativnu perspektivu. Fizički oblik koji nam je vidljiv povezan je s materijalnim aspektom našeg svijeta. Njegov sastav je izveden iz elemenata planeta i na kraju se vraća na njega. Osim toga, služi kao podsjetnik da prihvatimo sadašnji trenutak, jer neprestano tražimo opskrbu za sada i ovdje. Tražimo oprost za svoje dugove, kao što opraštamo i onima koji su nam dužni. Obveza koju Bog nepokolebljivo očekuje od nas je da opraštamo drugima, kao što On oprašta nama.

No, iracionalno je strahovati od ove obveze i njezinog popratnog stanja. To je zato što naš dug prema Bogu daleko nadilazi sve što bi nam cijeli svijet mogao dugovati. I: Kada govorimo o eteričnom tijelu, važno je uzeti u obzir njegovu povezanost s našom okolinom. Vrijedno je napomenuti da astralno tijelo obuhvaća sve želje, žudnje i emocije. S druge strane, etersko tijelo sadrži trajne mentalne karakteristike. To uključuje postupni razvoj trajnih sklonosti, osobina temperamenta i ukorijenjenih navika.

  • Ovi su aspekti čvrsto ukorijenjeni u eteričnom ili vitalnom tijelu. U carstvu ezoteričnog znanja, svi prijestupi protiv društva koji proizlaze iz eteričkog tijela odavno su prepoznati kao dugovi. Klonimo se iskušenja. Ispitivanje je svojstveno činu kušanja. Kušnja ne bi postojala bez prisutnosti grijeha. Međutim, priznajući vlastitu slabost, mi molimo Boga da nas poštedi kušnji, jer znamo da smo skloni posrnuti i dočekati svoju smrt. Jednom kada zemaljska moć i svjetovne želje ovladaju pojedincima, njihova percepcija božanskog Oca na nebesima nestaje, ustupajući mjesto očajničkoj i sebičnoj sklonosti prema nasilju. Uzdižu vlastito ime iznad Božjeg. Molba da nas odvedu od iskušenja nosi pozitivnu konotaciju – to je molba za izbavljenje iz kandži iskušenja, u biti, da budemo spašeni od nas samih. Uzimajući u obzir alternativnu perspektivu: Astralno tijelo služi kao sidro za sve što se brzo i bez napora transformira.

U njemu se nalaze sve želje, žudnje i emocije. U njoj su i užici i tuge, užici i boli, i sve fluktuacije u dubinama ljudskog duha. Astralno tijelo, sa svojim jedinstvenim karakteristikama, odgovorno je za pojavu pojedinačnih grijeha koje je počinio čovjek u svojoj posebnoj osobi. Kada astralno tijelo podlegne privlačnosti iskušenja, ono otvara vrata za očitovanje osobnih prijestupa. 4. Spasi nas iz kandži zlonamjernog entiteta.

  • U svojim molitvama preklinjemo božanskog Oca da nas izbavi iz ralja Sotone, utjelovljenja zloće. On osvaja pojedince svojom varljivom privlačnošću, vodeći ih od jedne iluzije do druge, kako u njihovim osobnim životima tako i unutar društva. Ovo je Sotonina metoda manipulacije od davnina, a bezbrojni su pojedinci podlegli njegovom utjecaju, uzrokujući sukobe, prolijevajući krv, prkoseći svom nebeskom Ocu i doživljavajući opetovane napade razočaranja i očaja. Na kraju, da zaključimo: Dugotrajna pogreška koja ustraje u čovječanstvu je prisutnost ljudskog “ja”, autentične suštine nečije osobnosti. Infiltracija ljubavi prema sebi u ljudski oblik dovela je do razvoja egoistične prirode, gdje pojedinac postaje podređen željama i impulsima fizičkog tijela. Unutar područja tajne znanosti, pojam “zlo” isključivo se koristi za označavanje bilo kakvog pogrešnog koraka ili mane koja potječe iz ljudskog “ja”, što je sinonim za našu dušu.