Kao vječno pitanje postavlja se šta se dešava sa našiom dušom nakon smrti. Međutim mnogi ne znaju ni šta se dešava sa ljudskim tijelom kada osoba premine. Nakon prestanka života, tijelo prolazi kroz biološki proces poznat kao razgradnja, koji pokreće niz faza unutar tijela. Sa složenom strukturom koja se sastoji od više od 200 kostiju, obilja mikroba i triliona ćelija, ljudsko tijelo se posmrtno razgrađuje. U prvim danima nakon smrti, mikrobi se razmnožavaju i šire po cijelom tijelu, emitujući štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što rezultira nadimanjem i ružnim mirisom. 

  • Nedostatak kiseonika dovodi do zatajenja vitalnih organa, posebno mozga. Kako moždane ćelije izbacuju vodu, to može dovesti do nakupljanja tekućine u donjem dijelu umrle osobe. Dok ljudsko tijelo prolazi kroz potpunu razgradnju postmortem, postoji jedan organ koji ostaje netaknut na neodređeno vrijeme. Sigurni smo da Vam ovo ne bi palo na pamet da je riječ baš o ovom organu. Pripremite se da budete zadivljeni fascinantnim otkrićem.

Nakon prestanka života, početak raspadanja se javlja u kratkom vremenskom periodu od nekoliko sati, uglavnom u probavnom traktu. U tom periodu imunološki sistem se odriče svoje sposobnosti da kontroliše populaciju mikroorganizama, omogućavajući njihov odlazak iz tijela preko tkiva i kasniju migraciju u jetru i žučnu kesu.

Kako ovi organizmi konzumiraju unutrašnje organe, fizički izgled tijela podliježe promjenama u nijansi. S vremenom, tjelesne tekućine i toksini doprinose promjeni boje odjeće koja krasi preminulu osobu. Na kraju, odjeća propada, a tijelo se postepeno pretvara u ukapljenu masu.

Kako se tijelo razgrađuje, mast u njemu prolazi kroz promjenu i poprima oblik tvari nalik vosku. Konačna sudbina tijela, bilo da doživi potpunu razgradnju ili mumifikaciju, određena je okolnim uvjetima. U područjima s povišenim nivoom vlage, koža na ušima, nosu i kapcima se suši i potamni, što označava početak mumifikacije.

S druge strane, čak i u suhim uslovima, tijelo može i dalje biti podvrgnuto mumificiranju, pri čemu ostaju očuvani određeni elementi kao što su zubi i šavovi na odjeći. Kako vrijeme napreduje i obuhvata pet decenija, tkivo prolazi kroz proces postepenog nestajanja, ostavljajući za sobom skeletni okvir.

Čak i same kosti podležu propadanju i raspadaju se u prašinu kako se godine gomilaju, posebno kada napune 80 godina. Međutim, usred ovog procesa propadanja, zubi su jaki i otporni, neotporni na posljedice propadanja. Prirodna pojava tjelesnog raspadanja nakon smrti može izgledati alarmantno, ali igra vitalnu ulogu u prirodnom ciklusu života i smrti.

  • Jednom kada osnovne funkcije poput otkucaja srca i disanja prestanu, tijelo doživljava postepeni slijed fizioloških transformacija. Ove promjene su inherentni aspekt procesa raspadanja i propadanja. Nakon prestanka života, tijelo prelazi u postmortem fazu, gdje se metabolički procesi zaustavljaju, što rezultira nizom fizioloških i tkivnih transformacija.

Među početnim promjenama je pojava rigor mortis, stanja koje karakterizira ukočenost mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline. Tipično, ukočenost počinje u roku od 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati.

Nakon uspostavljanja ukočenosti, tijelo napreduje u fazu poznatu kao algor mortis, u kojoj dolazi do postepenog odvajanja tjelesne topline. Kako se tijelo prilagođava okolnoj temperaturi, postepeno se hladi.

Ovaj proces ima značajan značaj u forenzičkim istragama, jer pomaže u određivanju vremena smrti. Na opseg i trajanje ovih promjena utiče nekoliko faktora, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisustvo insekata i mikroorganizama, kao i zdravstveno ili toksikološko stanje pojedinca.

Ne može se precijeniti značaj postmortalnih promjena koje se javljaju u tijelu kada je u pitanju forenzičko ispitivanje i utvrđivanje uzroka smrti. Koristeći svoje znanje o ovim promjenama, forenzičari su u mogućnosti da utvrde identitet žrtava, utvrde vrijeme smrti i otkriju moguće indikacije ozljede ili bolesti.