Neophodno je da ne zanemarimo neprocjenjive smjernice našeg cijenjenog znanstvenika Vladete Jerotića, posebno kada su u pitanju roditeljske obveze. Dopustite mi da s vama podijelim bitne savjete Vladete Jerotića na temu roditeljstva, savjete koji bi trebali biti čvrsto ukorijenjeni u našim umovima. Tijekom prve tri godine djetetova života njihov je um potpuno prijemčiv, poput spužve.

 

  • Za roditelje je ključno da daju prednost svojoj ljubavi jedno prema drugome u to vrijeme, dopuštajući djetetu da svjedoči i internalizira tu ljubav. Ova osnova će oblikovati djetetovo razumijevanje odnosa u godinama koje dolaze. Čak i kad se kasnije pojave nesuglasice, sjećanja na tu početnu ljubav ostat će, utječući na njihove buduće brakove i iskustva. 2. “Sposobnost voljenja može ovisiti o primanju ljubavi zauzvrat. Alternativno, intenzitet i opseg ljubavi koju smo iskusili tijekom godina formacije izravno utječu na ljubav koju smo sposobni dati drugima. Kada dijete u dobi od tri do četiri godine čuje svoje roditelje kako se upuštaju u raspravu, a ne u svađu, u kojoj iznose različita mišljenja, to postaje prilika za dijete da nauči umijeće dijaloga. Unatoč tome što ne razumije sadržaj njihovog razgovora, dijete još uvijek može shvatiti činjenicu da njihovi roditelji imaju oprečna stajališta, ali se ipak može izraziti koristeći se logičkim zaključivanjem umjesto pribjegavanja povišenim tonom.

To služi kao polazište za djetetovo razumijevanje dijaloga. Razlikovanje između radoznalosti i radoznalosti je ključno. Nije preporučljivo pretvarati svoju djecu u samo znatiželjna bića. Dijete se rađa sa zamršenom složenošću. Iako može zvučati alarmantno, fetus ima sposobnost zadržavanja sjećanja. Ponašanje majke tijekom trudnoće ima vitalnu ulogu u razvoju djeteta.

  • Neophodno je da majka nosi dijete s osjećajem radosti. Međutim, bitno je napomenuti da biti radostan i veseo nisu sinonimi. Očev angažman jednako je značajan; oba roditelja trebaju imati jednaku želju za djetetom. Majčina prehrana tijekom trudnoće nije jedini odlučujući čimbenik; njezino emocionalno stanje također uvelike utječe na fetus. Možda ste primijetili kako se dijete, kada je majka ljuta, instinktivno povuče na rub kreveta, dok u trenucima sreće dijete gravitira prema majčinom srcu. Ovu fascinantnu pojavu znanstvenici su snimili na filmu. Za učinkovitu komunikaciju s djetetom važno je suzdržati se od trenutnog prekoravanja frazama poput “što će biti s tobom” ili “opet ti ne ide dobro”. Umjesto toga, ključno je ponuditi pohvalu kada dijete pokaže dobro ponašanje. Iako to može dovesti do ranog osjećaja ponosa, također im daje priliku za samoispravljanje. Zavist je češća u obiteljima s više djece, osobito kada postoji samo dvoje braće i sestara.

Roditelji moraju biti oprezni u ovakvim situacijama jer se mogu pojaviti prirodni osjećaji zavisti i djeca mogu pogrešno vjerovati da njihovi roditelji favoriziraju njihovog brata ili sestru. U tradicionalnom srpskom odgoju djeca su odgajana u dvije suprotne krajnosti: ili s pretjeranom strogošću ili s pretjeranom popustljivošću, osobito u posljednjim desetljećima. To je bila posljedica neproduktivne nježnosti roditelja, koju treba razlikovati od istinske ljubavi.

  • Međutim, važno je napomenuti da je preporučljivo naglašavanje središnje uloge roditelja u odgoju djeteta, osobito tijekom ranih godina. To je zato što i genetika i poboljšani vanjski uvjeti u budućnosti mogu doprinijeti ispravljanju negativnih osobina ponašanja kod djece. 7. “Čin zahtijevanja poslušnosti od drugih može biti opravdan samo ako mi sami predstavljamo primjer poslušnosti. Sam Dostojevski je upozorio roditelje da ne postavljaju ograničenja svojoj djeci bez prethodnog utjelovljenja Kristovog obećanja poslušnosti. Tek nakon što ispune ovo obećanje, roditelji bi trebali očekivati ​​poslušnost od svoje djece . Odlučujući čimbenik nepravilnog razvoja djeteta leži u nedostatku roditeljske topline, sigurnosti i autoriteta. Budući da je dijete u početku bespomoćno, roditelji su ti koji moraju osigurati osnovne temelje sigurnosti i brige. Dijete se oslanja isključivo na svoju neposrednu okolinu za potvrdu i samopoštovanje.

Budući razvoj osobnosti pojedinca uvelike ovisi o tome koliko učinkovito roditelji i društvo upravljaju svojim inherentnim agresivnim i seksualnim energijama, koje su biološki ukorijenjeni instinkti. Ispravna kontrola ovih instinkata počinje u ranoj fazi i igra ključnu ulogu u oblikovanju nečijeg karaktera.

  • Impulzivno oslobađanje tih energija, koje rezultira dobro poznatim posljedicama s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, predstavlja ne samo neizbježan ishod našu osobnu povijest i nacionalno raspoloženje, ali također naglašava ranjivost, psihološku neravnotežu i nedostatak osobnog rasta kod pojedinaca koji ne uspijevaju njegovati snagu volje i moralnu samodisciplinu u odnosu na svoje iskonske instinkte. Djetetova nepokolebljiva vjera u život može se održati kada majka pokazuje svoju ljubav njegovanjem, dojenjem i iskrenom privrženošću, izbjegavajući pretjeranu brigu, jer ona može ukazivati ​​na majčin neurotični strah. Otac se pak pridružuje izražavanju svojih istinskih emocija prema djetetu, osiguravajući dosljedno pokazivanje ljubavi. Ova nepokolebljiva veza između roditelja potiče okruženje pogodno za djetetovu trajnu vjeru u život. Urođeno povjerenje koje djeca posjeduju, kako ga Erikson prikladno naziva iskonskim povjerenjem, doista je zadivljujuće i božanstveno. Njihova sposobnost da brzo oproste, dive se i čude svijetu je nešto što treba njegovati i podržavati tijekom cijelog života. Roditelji su zbunjeni zašto se njihova djeca neprestano ponašaju u kojem im je izričito naloženo da ne sudjeluju.

Bilo da se radi o jednostavnom zahtjevu da se suzdrže od određenih radnji ili konzumiranju određenih stvari koje mogu naškoditi, čini se da djeca imaju nepokolebljivu sklonost zanemarivanju roditeljskog vodstva. Kada roditelj postavi granicu i kaže “ne”, prirodno je da se pojedinci osjećaju prisiljeni pogurati se protiv tog ograničenja, istražiti granice i razumjeti zašto je to zabranjeno.

Međutim, ako roditelj prenese svoju poruku s istinskom ljubavlju i brigom, čvrsto vjerujem da će dijete poslušati njihove riječi. Kada roditelj kaže “nemoj to raditi” iz ljubavi, bez ikakve namjere prisiljavanja na poslušnost, dijete neće učiniti ništa loše. U ovom scenariju, neposluh neće biti izazov jer će dijete osjetiti naklonost iza zahtjeva.

 

  • U suvremenoj Europi i muškarci i žene aktivno sudjeluju u odgoju djece od trenutka njihova rođenja, čime se sve moguće podjele smanjuju na minimum. Korištenje kazni i nagrada kao načina utjecanja na ponašanje djece smatra se oblikom manipulacije. Temeljno načelo antipedagogije je odnositi se prema djeci s poštovanjem i biti otvoren za učenje od njih, a sve to uz očuvanje duboke ljubavi prema vlastitoj djeci. Uobičajeno je da roditelji mirno i poslušno dijete etiketiraju kao “dobro”, no često su ta djeca zapravo plašljiva i bez samopouzdanja. S druge strane, nemirno dijete često je inteligentno i bistro. Nažalost, mnogi roditelji griješe kažnjavajući nemirno dijete, ne shvaćajući da ih njihova inteligencija sprječava da lako prihvaćaju sve što im se kaže. Međutim, treba napomenuti da postoje neka prirodno dobro odgojena djeca koja posjeduju i snalažljivost i inteligenciju.

Granice koje su vrlo permisivne dopuštaju značajan vanjski utjecaj, ali ova otvorenost promjenama može predstavljati prijetnju posebnom identitetu određenih obitelji. Ove obitelji obilježene su nezainteresiranošću i nepovezanošću među članovima. Roditelji pokazuju malo brige za rast i napredak svoje djece. Djeca pak uživaju u pretjeranoj slobodi i bore se da razlikuju dobro od zla. Emocionalne veze unutar obitelji su udaljene, a dijete ne doživljava osjećaje ljubavi, zaštite i sigurnosti. Na funkcionalnost obitelji uvelike utječe prisutnost obiteljskih pravila. Ova pravila igraju ključnu ulogu u očuvanju obiteljske zajednice i uspostavljanju osjećaja sigurnosti i predvidljivosti, što je posebno važno za mlađe članove. Organizacija života, funkcioniranje obitelji, sustav vrijednosti i uvjerenja pod utjecajem su pravila. Međutim, problemi nastaju kada se o tim pravilima ne raspravlja na odgovarajući način ili često, budući da se često pretpostavljaju i stoga postaju dvosmislena. Nejasna pravila dovode do kaotične obiteljske dinamike, dok nefleksibilna pravila samo kompliciraju odnose. U funkcionalnim obiteljima pravila se otvoreno komuniciraju, jasna su i mogu se prilagoditi potrebama članova obitelji.