Jedan od perwspektivnijih mladih glumaca je Marko Janketić koji je sin glumačke legende Miše Janketića. U Srbiji veliki broj mladih glumaca je nastavio stopama svojih slavnih roditelja a Marko je jedan od njih. Njegov otac je na žalost preminuo a bol zbog tog gubitka je i danas velika.
- Godinama uronjen u svijet umjetnosti, sin pokojnog glumca Miše Janketića nebrojeno je puta zaplakao pred kamerama i na kazališnim pozornicama.Suze Marka Janketića nerijetko su bile potaknute vanjskim silama koje su ga navodile na ponovno vraćanje u daleku prošlost ispunjenu raznim sudbinama, idejama, neugodnim iskustvima, a možda i mučnim sjećanjima.
Otkako je Mišina preminuo, mladog glumca opterećuje sve veći broj razloga za suze, sentiment koji naizgled kanalizira u svojim nastupima, rezultirajući stilom glume za koji stručnjaci tvrde da sazrijeva svake godine.
Iako je srpski kazališni bard već bio bolestan, neočekivana smrt njegova oca zatekla je mladog umjetnika nespremnog.
Unatoč okolnostima, Marko se, zajedno s bratom i dvjema sestrama, nadao da će njihov otac ozdraviti i vratiti sreću njihovoj obitelji te zadovoljiti želju publike za ovacijama i pljeskom.
Tragično, u svibnju 2019. preminuo je, čime je Marko ispunio svoj životni put i prešao u mirnije sfere. Koliko se sjećam, odisao je osjećajem savršenstva u posljednjim fazama svog života, bez utjecaja bolesti koja ga je mučila. Zastupao je filozofsko uvjerenje da se čovjek rađa do posljednjeg daha, a s tim posljednjim dahom završava puni krug, doživljavajući ponovno rođenje u zagrobnom životu. Ove dirljive riječi mladi umjetnik izrekao je u emisiji “Balkanskom ulicom” koju vodi Vesna Dedić. Glas mu je drhtao i suza mu je navrla na oko dok je izgovarao te osjećaje.
Moram priznati, zadire u sferu filozofije, ali često ga sanjam u mladosti. U tim se snovima pojavljuje kao mladić s kosom crnom kao gambol, odjeven u jaknu koja podsjeća na onu koju je nosio u to vrijeme.
Markovo najveće žaljenje vjerojatno proizlazi iz činjenice da je njegov otac propustio priliku upoznati suprugu i dvije kćeri, koje su nakon Mišine smrti postale dio obitelji Janketić.
Mišin život odvija se poput zadivljujućeg romana, s jedinstvenim obratima koji vode do zaključka koji je zadivljujući poput priče koja se može progutati u jednom dahu.
Uz Markovu sposobnost baratanja perom, vidljivo je njegovo obožavanje poezije. Možda će se u budućnosti upustiti u pothvat kronike očeva života ili čak zaroniti u sferu autobiografije. Na tim će stranicama nedvojbeno istražiti one snove koji su ga pred nebrojenim gledateljima dirnuli do suza.
Biografija Miše Janketića:
Rođen 24. svibnja 1938. godine u Novom Sadu, Petrovaradinu, Mihailo Miša Janketić bio je vrlo cijenjeni srpski pozorišni i filmski glumac. Njegov otac Radomir radio je kao advokat, a majka Milica je bila učiteljica. Nažalost, njihovu obiteljsku povijest pokvarila je tragedija tijekom Drugog svjetskog rata. Radomir je, nakon odlaska u partizane, bio zarobljen od strane četnika, ali je uspio pobjeći u Grčku i pridružiti se partizanima.
- Tragično, pred kraj rata slučajno ga je ubio jedan Grk. Milicu je, pak, dočekala drugačija sudbina. Osuđena od četnika na 21 godinu robije, na kraju ju je ubio pop Milorad Vukojičič zvani Maca, četnički vojvoda s kojim je zajedno pohađala srednju školu. Kao rezultat tih događaja, Mihailo i njegova sestra Milena proveli su veći dio svog djetinjstva u sirotištu, a Mihailo je preuzeo odgovornost brige za svoju sestru unatoč svojoj mladosti.
Unatoč prilici da od učitelja dozna identitet ubojice svoje majke, Mihailo je odlučio ne tražiti to saznanje. Umjesto toga, krenuo je s glumačkom karijerom, isprva počevši kao pjevač. Na početku je melodično otpjevao baladu koja govori o nevolji siročeta koje čezne za svojom majkom, a kako je vrijeme prolazilo, usavršavao je svoje vještine.
U dobi od dvanaest godina osnovao je pokretnu kazališnu trupu i zadivio publiku zajedno sa svojim vršnjacima. Ciganka koja je gatala gledala je crte urezane na njegovom dlanu i prorekla njegovoj tetki da će postići slavu, a njegovo ime odjekivat će Jugoslavijom. Godine 1956. uspješno je završio studij na cijenjenoj Prvoj muškoj gimnaziji prije nego što je krenuo na književni put.
No, brzo je preusmjerio svoj put i upisao prestižnu Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju, koju je naposljetku diplomirao glumu 1962. godine. Razočarenje ga je pogodilo sedam godina kasnije kada je njegova drama “Kad su cvjetale tikve” naglo izbačena s repertoara zbog političke neprimjerenosti.
To je pokrenulo nemilosrdnu potjeru, nagnavši ga da prekine veze sa Savezom komunista i potraži utjehu usred mirnih brda, gdje je čuvao svoje stado ovaca. Nakon pauze od devet mjeseci ponovno je trijumfalno zavladao kazališnom pozornicom.
