O Mileni Popović se puno piše u medijima posebno nakon što se saznalo za njenu vezu sa Igorom Jurićem. Jedinstvena ljubavna priča između Olivera Ivanovića i Milene Popović zaista je nesvakidašnja. Od malih nogu Mileni je bilo poznato Oliverovo ime jer je išla u školu s njegovim srednjim sinom, a majka mu je bila određena za kumu na vjenčanju. Oliver se u to vrijeme našao u vezi o kojoj se ogovarao cijeli grad, jer je najbolja prijateljica njegove djevojke bila Milenina majka.
Zbog iznenadnog prekida te veze moja majka i Oliverova bivša zaručnica provele su nebrojene noći u suzama. Oliver je privukao veliku pozornost zbog svog upečatljivog izgleda, magnetske osobnosti i sveopćeg obožavanja. Nedvojbeno je posjedovao jedinstven i zadivljujući šarm. Naš susret dogodio se na druženju zajedničkih prijatelja, gdje je s mladim pojedincima razgovarao o obrazovanju. Tijekom razgovora prišao mi je i zadubili smo se u raspravu o našoj zajedničkoj fascinaciji srednjovjekovnom umjetnošću, posebno srpskim manastirima. U razgovoru za “Bazar” Milena se prisjeća trenutka kada ju je on netremice gledao i pažljivo slušao. Čak je i tada osjećala određenu vitalnost, iako je to u sebi oklijevala priznati zbog značajne razlike u godinama između njih i bliskog odnosa njezine majke s njim.
Ljubavna priča između Olivera Ivanovića i Milene Popović započela je neočekivano, bez ikakvog prethodnog planiranja. Unatoč tome, odlučili su razmjenjivati kontakt informacije i postupno počeli češće komunicirati. Na kraju su došli do spoznaje da ne može proći niti jedan dan bez razmjene poruka. Nakon prvog susreta, oboma nam je postalo očito da se stvara moćna i nekontrolirana veza, koja je nadišla naš početni dogovor da se jednostavno vidimo. Početak naše veze bio je obavijen velom tajne, postavljajući temelje za ono što će doći. Unatoč značajnoj razlici u godinama između nas, i Oliver i ja smo bili svjesni našeg podrijetla. On je dobro znao moje roditeljstvo, a ja sam znao da je puno stariji od mene tri desetljeća. Ipak, kako je naša veza napredovala, naša je ljubav nastavila cvjetati i Oliver je shvatio da smo savršen spoj u svakom pogledu.
U želji da transformira našu vezu u javni odnos, gajio je bojazan oko stvaranja duboke emocionalne veze sa mnom, s obzirom na našu značajnu razliku u godinama. Slijedom toga, povjerio se svojoj najbližoj osobi od povjerenja, otkrio našu situaciju i zatražio njezin savjet. Milena mu je otkrila ključnu informaciju koja je u konačnici utjecala na njegovu odluku: vrijednost jedne godine sreće nadmašuje život bez ljubavi, kako mi je kasnije priznao. Nakon divnog 13-dnevnog boravka u Dubrovniku, gdje smo zajedno stvarali lijepe uspomene, spontano smo odlučili započeti zajednički život dan nakon povratka s putovanja. Nakon što sam obavijestila roditelje o svom odnosu s Oliverom, dobila sam priliku izraziti sve svoje misli i osjećaje.
Uvjerila sam ga da Oliver nije samo moja sreća, nego i središte mog života, što me natjeralo da brzo skupim svoje stvari i izađem van. S vremenom je Milenin otac, kao i cijela obitelj, shvatio da njihova ljubav nije puka šala, već duboko opredjeljenje da ostatak života provedu zajedno. Polako su počeli popuštati rezerve, a kada je Bogdan došao na svijet, oba su roditelja bila izvan sebe od čiste sreće. Milena otkriva da su njezini roditelji s vremenom razvili veću naklonost prema Oliveru, zbog čega se ona osjećala manje naklonjenom. Rođenje sina označilo je vrhunac ljubavne priče Olivera Ivanovića i Milene Popović.
Nakon što me je rodio na svijet, doktor Dušan Stanojević, Oliverov blizak prijatelj, nije gubio vrijeme da ga kontaktira kako bi mu prenio radosnu vijest o rođenju zdravog i lijepog sina, odmah mi pruživši telefon koji je netaknut ležao na obližnjem stolu. . Živo se sjećam kako je Oliver lio suze zahvalnosti i izražavao kako je njegov život konačno dosegao stanje ispunjenja. Unatoč tome što je već imao odraslu djecu, u dobi od 58 godina našao se sa suprugom punom ljubavi, dragim domom za kojim je čeznuo tijekom svojih samotnjačkih dana i radošću što će u svoj život dočekati peto dijete. Briga o njemu tijekom noćnih sati, njegova rutina hranjenja, kupanja i odlaska na spavanje bili su zadatak koji je lako prihvatio. Bogdana je smatrao božjim darom, djetetom koje mu je podarila viša sila. Dok je podnosio teškoće zatvora, Bogdan mu je služio kao nepokolebljiv izvor snage i odlučnosti, jer je najmlađi, stoji na rubu živahnog života. Njegove namjere bile su usmjerene isključivo na to da Bogdanu osigura bolju budućnost, ali za to, nažalost, nije dobio priliku, zaključuje.
