Život Džeja Ramadanovskog prepun je zadivljujućih detalja koji će očarati i ostaviti trajan dojam na svakoga. Nedavno je održana dugo očekivana premijera filma “Nedelja”, dirljivog posveta živoj egzistenciji cijenjene kreativne duše, Džeja. Na njoj se pojavio veliki broj poznatih ličnosti iz javnog života. Od ključne je važnosti obilježiti njegovu umjetničku ostavštinu, kako slavnog glazbenika, tako i boema slobodnog duha. I, naravno, ne smijemo zanemariti njegovo kultno remek-djelo pod nazivom Nedelja.
Manje poznat podatak o pjesmi Nedelja je njezina autobiografska priroda. Iako je stihove napisala Marina Tucaković, važno je naglasiti da je refren osmislio isključivo umjetnik. Jayev rani život karakterizirale su značajne nedaće, osobito zbog razvoda njegovih roditelja i kasnijeg preseljenja u Austriju. Međutim, Jayeve akademske borbe potaknule su njegov povratak u Srbiju, gdje je bio povjeren na čuvanje svojoj baki u poznatom beogradskom naselju Dorćol. Privučen zadivljujućim ulicama, svoje džeparoške vještine brusi u blizini Kalimegdana. Kako njegovi nestašni podvizi napreduju, on se odvaja od svoje bake i biva smješten u rezidencijalnu ustanovu. Ipak, ovo novo okruženje ne nudi utjehu, tjera ga da pobjegne i upusti se u vječni ciklus seljenja iz jednog prebivališta u drugo. Kazneno-popravni dom “Vasa Stajić” na Voždovcu postaje njegovo najdugovječnije boravište, jer pod njihovim nadzorom ostaje skoro devet godina.
Važnost nedjelje tijekom godina njegova formiranja ne može se precijeniti, jer je ona označavala dan kada su zaslužni mladi iz doma dobivali dopuštenje da se vrate kući. Čuvši Marinu Tucaković kako prepričava ovu anegdotu, otkrila je inspiraciju za hit pjesmu “Nedjelja”, koja je postigla ogromnu popularnost i naposljetku Džeju poslužila za posljednji oproštaj. Po odlasku iz mjesta stanovanja započeo je svoje vojne obveze u Hrvatskoj, započevši službu na otoku Visu da bi šest mjeseci kasnije bio premješten u Split. Naime, on pokazuje izvanrednu sposobnost zaobilaženja vojnih protokola. Njegova genijalnost i stručnost koju je stekao kao “dorćolski mangup” omogućavaju mu da se bez muke snalazi u teškim zadacima, dajući prednost svojim nastojanjima u sferi uličnog džeparenja nad ispunjavanjem zadatih obaveza.
Po završetku vojnih dužnosti dogodio se važan susret kada su im se putevi slučajno ukrstili i ujedinili svoje talente s vještim tekstopiscima Marinom i Futom. Zajedno su 1987. godine krenuli u stvaranje izvanredne pjesme koja je osvojila prvo mjesto na top listama “Zar ja da ti bišem suze”. Taj pothvat zahtijevao je njihovu nepokolebljivu odlučnost da svladaju bezbrojne izazove i upuste se u žestoku bitku sa moćnom Vesnom Zmijanac. Uspon Džeja Ramadanovskog do slave započeo je njegovim očaravajućim pojavljivanjem na cijenjenom glazbenom festivalu “MESAM”, gdje je bez muke osvojio publiku nezaboravnim nastupom. Ovaj izvanredni podvig rezultirao je time da je počašćen visoko željenom trećom nagradom publike. Nadovezujući se na ovaj trijumf, cijenjena producentska kuća “Diskoton” primijetila je i izdala njegov debitantski studijski album 1988. pod nazivom “Ljubio sam nisam znao”. Tako je krenuo početak blistave karijere Džeje Ramadanovskog.
Stožerna osoba na profesionalnom putu Ramadanovskog bio je menadžer Radoslav Raka Đokić, koji je znalački vodio karijere Saše Popovića i Lepe Brene. Đokić je odigrao ključnu ulogu u očuvanju financijskog uspjeha Ramadanovskog, osiguravajući mudar izbor sa svojom zaradom. Godine 1991. Ramadanovski je imao zapažen debitantski nastup na Tašmajdanu, privukavši zapanjujuću publiku od 13.000 posjetitelja. Potražnja za ulaznicama bila je tolika da dodatnih četiri tisuće navijača nažalost nije moglo ući na stadion.
