Ujutro na Đurđevdan 1942. godine duboka tragedija zadesila je sarajevske Srbe koji su bili zatočeni u logorima i zatvorima širom grada. Dok su ih prevozili do kobnog odredišta, vagoni su odjekivali jezivi odjeci poznatih fraza… Usred očaja, užasa i pustoši, u tim mučnim trenucima rođena je čuvena srpska pjesma Đurđevdan.
Ujutro 6. svibnja, na Đurđevdan, među 3.000 Srba i Muslimana koji su u sarajevskim kazamatima pružali podršku zatočenim Srbima bio je preživjeli svjedok i profesor dr. Žarko Vidović. Sjećanja na taj dan živo su mu se urezala u sjećanje. Vrata ćelije u zatvoru Beledija su se širom otvorila, a ustaše su izjavile: ‘Ajmo Srbi, jutro je Đurđevdan’. Srbi su zatim iz zatvora prevezeni u Vijećnicu, gradsku vijećnicu u Sarajevu. Tamo su ih čekali mučni prizori vlakova smrti, spremnih da ih prevezu u Jasenovac. Svjedočenje Žarka Vidovića otkriva da je u kolima, koja su izvorno bila predviđena za 7 konja ili 40 vojnika, bilo natrpano 200 ljudi. Nije bilo mjesta ni za stajanje, a kamoli za sjedenje. Nedostatak dovoljno zraka pogoršao je situaciju, a zatvorenici su također patili od ozbiljne nestašice vode i hrane.
Praćen ogromnom strepnjom i neizvjesnošću, srpski narod je na svom mukotrpnom putu bio opterećen brojnim upitima. Koja bi bila njihova krajnja destinacija? A što ih je čekalo na kraju njihovog burnog puta? Usred mučne plovidbe vlakova smrti na putu za Jasenovac, pojavila se dirljiva melodija. Njegovo porijeklo vuče iz glasa jednog mladog čovjeka, člana cijenjenog Kulturno-umjetničkog društva “Sloga” iz Sarajeva. Od tog trenutka pjesma “Đurđevdan” odjekuje ustima pojedinaca, a njeni odjeci putuju iz jednog vlaka u drugi. Brzo reagirajući na pjesmu, ustaše su odmah poduzele akciju zatvorivši sve prozore na vagonu. Ova nesretna odluka rezultirala je velikim nedostatkom ventilacije, što je dovelo do gušenja brojnih Srba i prije nego što su stigli u Slavonski Brod. Potom su prebačeni u različite vagone, a put su nastavili širokotračnom prugom prema Jasenovcu.
Emotivni odjek pjesme “Durđevdan”, kako navodi Mondo, proizlazi iz dubokog osjećaja tuge i nelagode koji proizlaze iz ranjivosti i očaja čovječanstva. Osim toga, služi kao svjedočanstvo o snazi i prkosu sarajevskih Srba koji su izdržali tragičnu sudbinu transporta u Jasenovac na kobni Đurđevdan 1942., zatvoreni u vlakovima smrti. Od 3.000 Sarajlija koji su odvedeni u Jasenovac, tek svaki deseti Srbin uspio se vratiti, što govori o golemim patnjama i gubicima. Obrada ove pjesme Gorana Bregovića plijeni publiku već gotovo trideset godina.
