Običaji u ljudskom društvu vuku korijene iz davnina i mnogi od njih su već i zaboravljeni. Međutim kada je u pitanju smrt bliske osobe neka se poštuju i danas. Iako su određene tradicije zaboravljene zbog utjecaja suvremenog društva, još uvijek postoje mnoge koje traju i prenose se s jedne generacije na drugu. Od posebnog su značaja običaji vezani uz glavne prekretnice u životu, od rođenja i krštenja do posljednjeg ispraćaja na putu na vječni počinak.Vrhunac ciklusa postojanja ne označava prestanak ili nestanak u ništavilu. Naši najdraži nastavljaju prebivati u našim umovima i dragim sjećanjima. Dok posjećujemo njihovo posljednje počivalište, opetovano im odajemo počast i sjećamo ih se. Bez oklijevanja potvrđujemo duboku važnost postpogrebnih tradicija u našoj naciji.
Kršćanska vjera pridaje veliku važnost odgovornosti koju imamo da poštujemo i sjećamo se svojih predaka. Tu dužnost najučinkovitije možemo ispuniti kroz molitveni dijalog s njima, prisjećanje dragih zajedničkih trenutaka i, naravno, posjet njihovom vječnom počivalištu. Utješno je znati da groblje možemo posjetiti kad god poželimo, čak i ako u crkvi nema službenih spomen obilježja za pokojnike.
Veliki vjerski praznici, poput Božića i Uskrsa, često izazivaju najviše nejasnoća kada je u pitanju posjetiti groblje ili ne. Postoji široko rasprostranjeno pogrešno mišljenje da je neprikladno odavati počast preminulima u tim vremenima.
Proslava dana kada je Isus Krist pobijedio smrt i darovao vječni život čovječanstvu produžuje se na više dana. Naime, drugi dan nakon uskrsnuća posvećen je štovanju pokojnika. Prema tradiciji, na pokladni ponedjeljak običaj je da se grobovi najmilijih “pometu” prekrivanjem svježom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obilježava parastosom. Osim toga, na groblje se nose obojana jaja i osvijetljene svijeće kao simbol sjećanja.
U povodu najveće kršćanske svetkovine, Božića, održava se običaj posjećivanja pokojnika. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed u čast duše pokojnika, koji se nosi na groblje. U davna vremena vjerovalo se da je gozba koja se priprema za Badnjak namijenjena pokojnicima, pa se tako i nazivala.
Kakva su vjerovanja vezana uz sprovode prema narodnoj tradiciji?
Mistična vjerovanja prožimaju kult pokojnika, uključujući i zabranu noćnih posjeta groblju. Ti se posjeti smatraju vrlo opasnima, jer se groblje smatra prebivalištem preminulih duša, poznato kao grad mrtvih.
Odvaživši se u carstvo noćnog, čovjek ima sposobnost uznemiriti ne samo dobronamjerne već i zlonamjerne duhove. Ovaj poremećaj može naknadno dovesti do pojave nevolja, nesreća, materijalnih komplikacija i raznih drugih problema unutar granica vašeg kućanstva.
- U znak boli za pokojnicima, članovi obitelji pokojnika oblače crnu odjeću. Tradicionalno, žene bi krasile crni šal, dok bi se muškarci odlučili za crnu košulju ili crni cvijet. Ova odjeća žalosti nosi se godinu dana, a tijekom tog vremena ožalošćeni se suzdržavaju od sudjelovanja u slavljima, plesu ili pjevanju.
Za razliku od prijašnjih običaja, sada je dopušteno obući crnu odjeću u trajanju od 40 dana, ili čak produljiti to razdoblje na šest mjeseci ili duže ako se tako želi. Važno je naglasiti da se, bez obzira na vrijeme smrti člana obitelji, obilježavanje krsne slave ipak mora održati, poštujući tradiciju.U takvim okolnostima, vjeruje se, slavljenje slava postaje još bitnije, jer molitvama za slavu tražimo utjehu za duše svojih najmilijih.
Nakon smrti pojedinca, uobičajeno je suzdržati se od bilo kakvog oblika proslave unutar kućanstva, uključujući, ali ne ograničavajući se na vjenčanja, zabave i plesove, u razdoblju od jedne godine. Preporučljivo je zatražiti savjet od svećenika u vezi s pogrebnim običajima, budući da se ti običaji razlikuju u različitim regijama. Zbog raznolikosti običaja nije moguće dati konačnu ocjenu o tome smatra li se pojedini običaj primjerenim ili ne.
U skladu s kršćanskim naukom, smrt se promatra kao posljedica grijeha, konkretno Adamova prijestupa protiv Boga. Izvorno je Bog namjeravao da prijelaz iz zemaljskog postojanja u vječni život bude bez napora, poput leptira koji graciozno izlazi iz svoje čahure i uspinje se na nebo.
