Poznato je da je najbolji teniser na svijetu Novak Đoković veliki vjernik a njegova majka Dijana je pričala o tome kako ona nije bila veliki vjernik. Od malih nogu nije imala u sebi ukorijenjenu vjeru u Boga, što je otvoreno priznavala. Dijana otkriva da se njezini roditelji, koji su odgajani pod utjecajem partije i komunizma, izjašnjavaju kao Jugoslaveni iako su odgojeni u katoličkoj obitelji. Kao rezultat toga, nije joj se usadila vjera u Boga niti je sudjelovala u tradicionalnim slavljima.
Na molbu Srđanove majke okupili su se kako bi organizirali obred krštenja. U završnoj fazi života Srđanova majka Stanka, koja se borila s rakom kostiju, izrazila je želju da joj se djeca prije njezine smrti krste. To je za Srđana predstavljalo dilemu jer su mu roditelji bili katolici, a on nije bio kršten u katoličkoj crkvi. Unatoč odrastanju i životu u Srbiji, Srđan je i dalje osjećao povezanost sa svojim katoličkim korijenima.
Rođenje njezina drugog sina donijelo je inherentnu promjenu u njoj, što sada otvoreno priznaje. Kako su me nastavili gurati, moja je odlučnost samo rasla od donošenja odluke, sve dok me na kraju nisu pustili. Tek kad sam Marka donijela na svijet, dogodio se pomak u meni. U tom sam trenutku izjavila: “Da, spremna sam za krštenje i želim da i moja djeca budu krštena.” I tako smo u proljeće 1992. donijeli zajedničku odluku da se krstimo u povijesnoj Žičkoj crkvi.
Tijekom događaja prišao mi je svećenik i pitao me kako se zovem. Kad je čuo “Dijana”, zbunjeno me pogledao i rekao mi da to nije u skladu s pravoslavnom tradicijom, već da je to ime koje se češće povezuje s rimokatoličanstvom. Nakon što je tri puta zaokružio oko oltara, vratio se i raspitao se za daljnji postupak. Opet su oko oltara napravljena tri kruga, podsjećajući me na katoličku praksu da se ima i krsno i građansko ime. Imajući to na umu, predložila sam svećeniku da zadržim svoje ime iz naklonosti prema njemu, a da uzmem i crkveno ime. Na moje zadovoljstvo, pristao je na ovaj dogovor. Srđan ga je izabrao za mene i ono glasi Milica.
