Prije točno 45 godina Crna Gora je doživjela razorni potres koji je odnio živote 101 osobe i izazvao značajna razaranja duž njene obale. Sagovornici TVCG se živo sjećaju snažnog potresa, a među njima i student iz Italije koji se 15. aprila zatekao u Crnoj Gori na ekskurziji. Čudom su preživjeli, a svojim sjećanjima za TVCG oživljavaju događaj. Na današnji dan prije točno 45 godina Crnu Goru je doživio razoran potres koji je odnio živote 101 osobe i izazvao velika razaranja duž obale.
- Sagovornici TVCG se živo sjećaju snažnog potresa, a među njima i student iz Italije koji je 15. aprila bio u posjeti Crnoj Gori. Njihovo preživljavanje mogu zahvaliti isključivo sreći, a svojim sjećanjima za TVCG vraćaju događaje. Na fotografiji snimljenoj u Sutomoru vidimo Branislava Baćka Kraljevića, Alfredovog druga iz razreda, koji vjeruje da je njihov sretan bijeg rezultat slučajnog spleta okolnosti. Sjeća se da je prvobitni plan bio da stanuju u hotelu Agava u Baru, mjestu poznatom po nestabilnosti. Međutim, zbog stalnih renoviranja u pripremama za sezonu, nisu mogli tamo ostati. Umjesto toga, bili su smješteni u hotelu Nikšić u Sutomoru. Ovo prisjećanje donosi RTCG Kraljević. Sjećanja na sve što su proživjeli ostala su živo živa. Kraljević se živo prisjeća zadivljujućeg iskustva trčanja prema plaži, gdje kao da im se pomicalo tlo pod nogama. Razaranja su bila ogromna, kuće i krovovi su se urušavali, brdo Sozina se rušilo, kamenje se rušilo, a Volujica bila u dimu.
Udarac je bio toliko iznenadan i neočekivan da su ostali zbunjeni i nesvjesni što ih je snašlo. U međuvremenu, panika je zahvatila Italiju jer su izdržali dva mučna dana bez ikakvih vijesti o svojim voljenima. Učitelji i djeca užurbano su pokušavali pobjeći iz pogođenog područja, očajnički želeći doći na sigurno. Alfredo Luzi pripovijeda da je sutradan sa suputnicima krenuo autobusom prema Dubrovniku, udaljavajući se koliko su mogli od potresom pogođenog područja.
- Na ovoj plovidbi bila su prisutna i dva profesora. Prisjećajući se događaja, Kraljević se živo sjeća intervencije talijanske policije i njezinog kasnijeg kontakta s lokalnim radio entuzijastom koji je tvrdio da je uočio autobus rimskih ili talijanskih tablica kako prolazi kroz Budvu. Ovo viđenje potaknulo je tračak nade među grupama za potragu, jer je sugeriralo da su još uvijek živi. Ubrzo nakon toga, djeca su se radosno ponovno spojila sa svojim obiteljima. Njihov put kući uključivao je vožnju trajektom od Dubrovnika do Barija, gdje ih je srdačno primio tadašnji talijanski predsjednik Sandro Pertini s mnoštvom novinara. Čak i nakon 45 godina, emocije koje okružuju ovu izuzetnu priču ostaju nevjerojatno snažne. Prema Kraljevićevim riječima, svaki detalj događaja živo se utisnuo u njegovo sjećanje, nalik na scenu iz filma.
Luzi razmišlja o ovom duboko sentimentalnom trenutku, čak i nakon što su prošle brojne godine. Putovanje je bez sumnje bilo nezaboravno, sadržavalo je i pozitivna i negativna iskustva. Alfredo i Baćko bili su sretni pojedinci, za razliku od znatnog broja drugih. Razorni potres od 7 Richtera odnio je živote 101 osobe u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Cijelo crnogorsko primorje ostalo je u ruševinama zbog ovog katastrofalnog događaja.
