ĐOLE BALAŠEVIĆ plijenio je njezinim neodoljivim šarmom, nikada nije pokolebao vjeru u nju i dugogodišnju ljubav koju su dijelili. Imena Olivera i Đorđe Balašević bila su sinonim za trajnu ljubav i skladnu zajednicu dugu četiri desetljeća. Putevi su im se neočekivano ukrstili, a emocije su planule momentalno. Poznati panonski jedriličar otkrio je kako je od trenutka kada ju je ugledao znao da je ona prava, no osvojiti njezino srce nije bilo lako. Njihova ljubavna priča odvija se poput zanosnog romantičnog filma, a sve je počelo kada su se prvi put susreli na televiziji.
- Slučajno su obojica bili pozvani kao gosti u programu jedne novosadske televizije. Olivera je tada gostovala u jednoj sportskoj emisiji, predstavljajući reprezentaciju u gimnastici, dok je Đorđe gostovao u glazbenom dijelu. Mlada studentica iz Novog Sada nije ni slutila da će se vrlo brzo zaljubiti u talentiranog i već afirmiranog glazbenika s gitarom. Vješta gimnastičarka našla se u ključnom trenutku svog života, razapeta između davanja prioriteta ljubavi prema nekome i obećavajuće sportske karijere. Kao peta disciplina, ja izlazim kao pobjednik u ovoj situaciji. Bilo je to tijekom gledanja utakmice Hajduk – Hamburger, Olja mi je neočekivano stavila ruku na rame i izgovorila: “Zlatko Vujović je baš strašan nogometaš”. U tom trenutku, prisjeća se Đorđe Balašević, pomislio je: “Otkrio sam savršenu osobu, družicu koja razumije stvari izvan nogometa. Spreman sam je oženiti – ovo je kraj! Nakon rođenja prve kćeri Jovane čekali su šest godina prije nego što su usred napornog radnog tjedna tajno izmijenili zavjete i službeno postali roditelji i supružnici.
Ta me mogućnost malo zabrinula, jer sam se kroz život uvijek klonio formalnosti.Kada sam završio studij, to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali okolnosti su me navele da izbjegnem tu priliku. Nikada nisam imao priliku prisustvovati proslavi, a ni poslije se nisam zatekao u svečanom ruhu. Ostao je iskreni pjevač. Jasno je rekao da im namjera nije bila otmjena i ekstravagantna proslava. Isprva sam željela vjenčanje imati 15. kolovoza, na najtopliji dan u godini, kako bih se mogla osjećati udobno u košulji. No, zbog neizvjesnosti oko mog povratka iz vojske, na kraju smo se odlučili za 7. svibnja.
- Za mene, kao hranitelja moje obitelji, bilo je ključno imati potrebnu dokumentaciju.Unatoč tome, namjerno smo izbjegavali bilo kakve složene ceremonije ili veličanstvenost. Odlučivši se za četvrtak, namjerno smo izbjegli subotu i nedjelju kako bismo spriječili bilo kakvo preklapanje s vjenčanjima mojih prijatelja i potencijalni kaos i metež koji bi mogao nastati. Planove smo držali diskretno, sami smo na brzinu sve organizirali, iako smo na kraju ipak malo kasnili, kako je Đole jednom prilikom spomenuo. Ipak, nekolicina poznanika uspješno je osujetila njihov naum i već su se okupili u svadbenoj dvorani kod matičara. Bilja, njihova kuma, stigla je u pravo vrijeme, dok je Borček, Đoletov pouzdani suradnik i kum, bio potpuno nesvjestan situacije. Uvaženi pjesnik jednostavno ga je uputio da ponese osobnu iskaznicu, ne iznoseći više detalja, samo je napomenuo da je to za snimanje.
Olja je nosila prekrasnu bijelu haljinu, ali bez ijednog “džidža” na glavi. Naša je svečanost bila mala i slatka, a slavlje smo nastavili kod kuće uz jednostavan namaz za sendviče. Začudo, nisam se osjećao kao mladoženja. Odlučio sam se za elegantne crne večernje hlače i cipele s prizvukom tenisica, u znak poštovanja prema svojoj supruzi. Balašević se tako rado prisjećao tog trenutka.
