Najnovija analiza iz studije ASCOT, vođene istraživačima sa Imperijal koledža u Londonu, otkriva da promene krvnog pritiska tokom vremena mogu biti ključne u identifikaciji pacijenata s najvećim rizikom od srčanog i moždanog udara. Ovi rezultati, objavljeni juče u “European Heart Journal”, proizlaze iz opsežne studije sprovedene u Velikoj Britaniji koja obuhvata više od milion očitavanja.

Prema ovoj analizi, varijabilnost krvnog pritiska postaje glavni faktor rizika u odnosu na srčane i moždane udare. Pacijenti s fluktuirajućim očitanjima izloženi su većem riziku od kardiovaskularnih događaja u odnosu na one s visokim, ali stabilnim krvnim pritiskom koji se kontrolira lekovima. Ovo istraživanje naglašava potrebu za praćenjem promena u krvnom pritisku prilikom svakog susreta s pacijentima, ne samo proverom visokog krvnog pritiska.

Istraživači sa Imperijal koledža pratili su više od 8.000 pacijenata u Velikoj Britaniji s visokim krvnim pritiskom više od 20 godina. Njihova analiza otkrila je da su varijacije u sistolnom krvnom pritisku tokom vremena snažan prediktor moždanog udara, srčanog udara i atrijalne fibrilacije. Ovo važi čak i za pacijente čiji su očitani krvni pritisci bili unutar normalnih granica, ali su varirali između poseta lekaru.

Profesor Piter Sever, viši autor studije sa Nacionalnog instituta za srce i pluća, izjavio je da su najnoviji nalazi naglasili važnost praćenja varijabilnosti krvnog pritiska tokom vremena. Istakao je potrebu za međunarodnim smernicama za kliničare koje će odražavati ove najnovije nalaze i uključivati varijabilnost krvnog pritiska kao glavni faktor rizika za srčani i moždani udar.

U studiji, većina ispitanika bili su muškarci prosječne starosti od 64 godine. Među pacijentima sa prosečnim sistolnim krvnim pritiskom manjim od 140 mmHg, oni s najvećom varijacijom imali su 16% veći rizik od srčanog udara, moždanog udara i drugih kardiovaskularnih događaja u poređenju s onima s najmanjom varijacijom.

Ovi rezultati također ukazuju da se više od polovine incidenata (53%) dogodilo kod pacijenata čiji je krvni pritisak bio dobro kontrolisan lekovima, ispod 140 mmHg, što sugeriše na neadekvatno lečenje. Istraživači zaključuju da varijabilnost sistolnog krvnog pritiska od 13 mmHg ili više tokom pet godina može biti povezana sa značajno povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja.

Profesor Sever dodaje da još uvijek nije poznato kako optimalno pratiti varijabilnost krvnog pritiska tokom vremena, te da su potrebna dodatna istraživanja u tom smjeru. Predlaže da bi to moglo uključivati merenje u kancelariji i kod kuće kako bi se najbolje informisalo o zdravstvenom kartonu pacijenata.