Tema porodične tragedije Vuka Kostića donedavno je ostala nedorečena u javnim krugovima. O glumčevom ličnom životu, koji je ranije odlučio da zadrži privatno, sada se otvoreno razgovara. Kao i mnoge njegove kolege, tako je i Vuk pokušao da svoj privatni život odvoji od javnosti. U intervjuu za magazin Story, on ulazi u svoje emocije i iskustva, bacajući svjetlo na svoj trenutni ponos na svoje voljene. Počinje tako što će sa svojom koleginicom Slobodom Mićalović podijeliti detalje o predstavi u kojoj trenutno učestvuje. Osvrćući se na njihovo prijateljstvo, kao i na njenog supruga Vojina Ćetkovića, otkriva duboku povezanost i divljenje za obje osobe.

Međutim, intervju poprima tmuran obrt dok se suočava sa dugotrajnom boli koja ga proganja od ranih dvadesetih godina – preranom smrću njegovog oca. Sa nepokolebljivom iskrenošću, on govori o dubokom uticaju smrti svog oca na celu njegovu porodicu, koja se tragično suočila sa životom ispunjenim teškoćama i preranim gubitkom. Sa sedam godina doživio je gubitak majke od tuberkuloze, a njegova baka je tragično stradala od pucnja Nijemaca u svom dvorištu. Posljedice rata odnijele su život njegove sestre. Uz to, u njegovoj glavi ostaju urezana opsjednuta sjećanja na koncentracioni logor “Mauthauzen”, gdje je njegov djed Nestor pretrpio nezamislive patnje.

Vuk je inicirao razgovor sa našom novinarkom, ističući da je upravo zbog ovih iskustava tako duboko vezan za svoju porodicu. Prošlo je više od pola života otkako sam izgubio djeda u 21. godini. Iako fizički odsutan, njegovo prisustvo je i dalje opipljivo, a njegova nepokolebljiva posvećenost porodici očituje se u želji da dva mjeseca zajedno provedemo na jedrilici. Zbog nesretnih okolnosti gubitka roditelja u mladosti i smrti sestre, rano se suočio sa brojnim izazovima.

Međutim, njegova otpornost i odlučnost ostavili su trajan uticaj i na Nestora i na mene. Evidentno je da su odsustvo njegovog oca i odlazak brata iz Srbije ostavili prazninu u njegovom životu, za koju otvoreno priznaje da joj nedostaje. Tražeći osjećaj bliskosti i porodičnog okruženja, odlučio je da stanuje samo pedesetak metara od majke koju svakodnevno posjećuje. Uprkos tome, važno je napomenuti da je Vuk daleko od toga da se preterano oslanja na svoju majku, jer veoma ceni svoju nezavisnost. Naime, tokom intervjua, on je izrazio snažnu želju da u bliskoj budućnosti osnuje sopstvenu porodicu, sa težnjama za brakom i roditeljstvom.