Voditelj Žika Jakšić iza sebe ima dva prethodna braka, a svaki je rezultirao rođenjem po jednog sina. I dok su brakovi na kraju završili razvodom, Jakšić tvrdi da nisu bili neuspjesi, već spoznaja da on nije za takve zajednice. Tokom godina stekao je reputaciju nevjerojatno poželjne osobe, privlačeći pažnju brojnih zanosnih žena i upuštajući se s njima u veze. Žika Jakšić je bio čovjek koji je uvijek živio po svojim principima i prihvatio je način života koji mu je najviše odgovarao.
Žika se navikao na slobodu koju uživa, zbog čega otvoreno priznaje da nije tip osobe koja se može vezati za doživotni brak. Živjeti život po svojim uvjetima uvijek mi je bio prioritet, u skladu s mojim željama i preferencijama. Prirodno mi je da tvrdim svoju neovisnost i donosim odluke koje su u skladu s mojim osobnim sklonostima. Uvijek sam bio otporan, nisam se lako predavao. Ideja da imam supružnika ne sviđa mi se; Previše cijenim svoju slobodu da bih stalno imao nekoga uz sebe. Od ranog djetinjstva prihvatio sam koncept slobode i ona je postala sastavni dio onoga što jesam. Ne mogu govoriti u ime drugih, ali za mene i brak i veza donose privremeno zadovoljstvo koje s vremenom nestane.
Želja za slobodom je problem s kojim se trenutno borim. Tijekom cijelog života navikao sam se na način života u kojem imam slobodu otići u grad po vlastitom nahođenju i vratiti se kući, a da me roditelji ne ispituju o tome gdje se nalazim ili aktivnostima. Ja nisam netko tko stvara probleme ili remeti mir. Navikao sam se na fleksibilnost rada pod vlastitim uvjetima i buđenja u slobodno vrijeme. Iako nisam netko tko posjećuje barove ili prihvaća boemski stil života, cijenim svoju autonomiju i identificiram se kao slobodna osoba. Žika otvoreno priznaje svoju neizvjesnost u pogledu budućnosti i dijeli svoju perspektivu o tome kako zamišlja da se njegov život podijeli u dvije različite faze kako stari.
“Zamišljam sebe, u zreloj dobi od 80 godina i s fizičkim ograničenjima, kako tražim dobrodušnu baku kako bismo se upustili u avanture koje podsjećaju na one koje su provodili Nijemci. Zajedno ćemo se ukrcati u autobuse, istraživati piramide i diviti se kulturnom i umjetničke znamenitosti. Isplovit ćemo na luksuznim kruzerima, obići svijet pješice, moj dragi brate. Moja ljubav prema životu nema granica”, rekao je Žika Jakšić u intervjuu za Scandal. Nema predviđenog prolaza za ispravak. Saša, poznat i kao Žika Jakšić, dobro je poznato lice u svijetu glazbe i televizije. Smatra se jednim od začetnika stvaranja “Zvezda Granda” i sličnih glazbenih programa koji su postali sinonim za “Grand produkciju”.
Osim uloge glazbenog producenta, Žika je i karizmatični voditelj iznimno popularne emisije “Nikad nije kasno” u kojoj prikazuje nevjerojatne talente prekaljenih pjevača. Rođen 6. veljače 1964. godine u Aleksandrovcu, Žika ponosno služi kao stariji brat Vladimira Jakšića Muse, poznatog frontmena benda “Ex Revolvers”. Žika se u životu dva puta ženio i ponosni je otac dva sina. Rođen i odrastao u Aleksandrovcu, Rasinskom okrugu, Saša je dobio ime po kumu, koji je odabrao Sašu umjesto Aleksandra kako bi u budućnosti izbjegao potencijalne nadimke poput Ace. Porijeklom iz srednje klase, Sašina majka je bila zaposlena u Auto-moto poduzeću i prije toga je radila kao učiteljica, dok je njegov otac radio kao tehnolog u tvornici ventila. Upravo je na nogometnom terenu stekao nadimak Žika, koji su mu dodijelili prijatelji zbog njegove sklonosti emotivnim reakcijama i nervozi na utakmicama.
Taj mu se nadimak zadržao tijekom godina, a sada ga prepoznaju i gledatelji njegove emisije “Nikad nije kasno”, koji cijene njegove iskrene i suosjećajne odgovore. Od svojih tinejdžerskih godina potpuno je uronjen u carstvo glazbe. Kako bi proširio svoje spoznaje, upisao se u prestižnu glazbenu školu u kojoj je marljivo pohađao satove klasičnog klavira. Unatoč nedostatku glasovira kod kuće, njegova nepokolebljiva strast prema glazbi natjerala ga je da vježba na zamišljenoj klavijaturi. Nažalost, njegovo vrijeme u Glazbenoj školi u Aleksandrovcu završilo je odlaskom profesora, zbog čega nije mogao nastaviti školovanje.
Frustrirajuće, nije mogao pronaći učitelja klavira ili gitare koji bi ga zainteresirao, a nije imao ni volje učiti svirati harmoniku, što je rezultiralo njegovom odlukom da prekine pohađanje glazbene škole. Međutim, njegovo obožavanje glazbe i nepokolebljiva odlučnost da unaprijedi svoje vještine potaknuli su ga da novac koji je dobio od oca kao nagradu za uspjeh u osnovnoj školi iskoristi za kupovinu svoje prve bas gitare. Ubrzo se željno pridružio lokalnom rock bendu sastavljenom od njegovih vršnjaka. Kako bi vježbali i pokazali svoje talente, ovisili su o školskoj folklornoj sekciji za korištenje njihovog razglasa i prostora za probe. U zamjenu su ponudili svoje glazbeno umijeće kako bi pratili folklornu sekciju na probama i nastupima, dodajući svoj štih narodnoj glazbi.
