Njegov lik jako dobro pamtimo iz popularnih domaćih serija. Da je Milenko Zablaćanski još živ, sada bi iamo 69.  godina. No, sudbina mu se tragično okrenula kada je doživio kobnu prometnu nesreću na putu Užice-Zlatibor. U poslijepodnevnim satima 5. siječnja donio je odluku da završi zimski odmor i vrati se u Beograd. U provodu na Zlatiboru glumac se našao u društvu supruge Sneže i sina Nikole. Nažalost, do njih je stigla vijest o smrti Snežine tete, zbog čega su se odmah vratili u Beograd. Kako bi osigurao njihov brzi odlazak unatoč lošem vremenu, Milenko je odlučio svoju obitelj poslati naprijed autobusom, dok se on vratio svojim automobilom.

Početkom 2008. moj mlađi sin, prijatelji i ja dočekali smo Novu godinu u Gajevima na Zlatiboru. 5. siječnja donijeli smo odluku vratiti se u Beograd i proslaviti Božić kao obitelj. Unatoč nedostatku kiše na Zlatiboru, možda zbog visinske razlike, Milenko je predložio da on vozi, a moj prijatelj, moji sinovi i ja autobusom. Živo se sjećam njegovih riječi: “Ti samo naprijed, ja ću polako… Ako se vrijeme pogorša, naći ću gdje ću stati. Neću riskirati.” Za “Press” je 2009. godine ispričao da ima prijatelje u Mačkatu, Požegi i Čačku, koji su nam i kumovali. Krećući se krajnjom desnom trakom prema Užicu, “opel vektra” Zablaćana naišla je na “mercedes” koji je dolazio iz suprotnog smjera. Nažalost, vozač “mercedesa” izgubio je kontrolu nad svojim vozilom, zbog čega je vozilo prešlo na suprotnu traku i došlo je do izravnog sudara. Nakon što je brzo prevezen u užičku bolnicu, Zablaćanski je nekoliko dana ostao bez svijesti u komi. Radi dodatne medicinske skrbi helikopterom je prebačen na VMA u Beogradu, no tragično, 22. siječnja njegovo srce prestalo je kucati. Njegovo posljednje počivalište je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

 

“Zahvalna sam svaki dan što sam provela 20 godina svog života s njim, jer je on zaista bio izvanredan čovjek. Imao je sposobnost izmamiti osmijeh na moje lice i dati mi snagu. Bio je borac, netko tko je marljivo radio i preuzeo odgovornost. U tom smislu smo bili dosta slični. Zato se trudim ostati jaka, znajući da on ništa manje ne bi želio. Borio bi se za našu djecu. To mogu potvrditi njegovi prijatelji koji su tu s nama njegovom karakteru”, ispričala je Snežana Vesković Zablaćanski, balerina i kostimograf Kazališta na Terazijama. Okušala se i u glumačkim vodama, nastupivši u serijama “Stižu dolari” i “Junaci našeg doba”. Putevi su im se ukrstili tijekom suradnje u Kazalištu na Terazijama, gdje su ih oboje povezivale profesionalne veze. Kao rezultat njihove zajednice, bili su blagoslovljeni radošću podizanja dva sina, Ivana i Nikole.

Danas se Ivan Zablaćanski, sin spomenutog pojedinca, isprofilirao kao mladi glumac u procvatu koji osvaja ulogom državnog inspektora u renomiranoj seriji “Ubojice moga oca”. S 18 godina, kada je Milenko preminuo, moja želja da pohađam FDU već je bila zavladala. Tijekom odrastanja roditelji, među kojima i majka Snežana Zablaćanski, koreografkinja, često su me vodili u kazalište. Jedna živa uspomena mi je kako sjedim pored vozača u autu iz “Briljantina”. Zanimljivo je da sada glumim u toj predstavi. Od oca sam, vjerujem, naslijedio snažnu radnu etiku. Uvijek sam točan, stalno dolazim ranije na probe i nastupe. Posebno sam uživao promatrajući očevo tumačenje Georgine u “Sretnim ljudima” i Terazija u “Herojima”. Ovako misli Ivan u razgovoru za “Novosti”.