Više od četvrt stoljeća, Vesna Radusinović i Milomir Marić dijele duboku i trajnu ljubav, borave u svom osobnom utočištu smještenom u srcu Beograda. Njihovo raskošno prebivalište, smješteno na vrhunskoj lokaciji, savršeno utjelovljuje njihov jedinstveni stil i odiše ugodnom atmosferom koja je vidljiva u pedantnim ukrasima koji krase njihov životni prostor.
Nakon pregledavanja spisateljičinih objava na društvenim mrežama, postaje očito da je posvetila dosta vremena i energije brižljivom uređivanju svog doma kako bi odražavala njezine osobne sklonosti i ukus. Svaki kutak i pukotina uređeni su prema njezinim željama, što je rezultiralo prostorom koji doista utjelovljuje njezin jedinstveni stil. Vesna i Milomir primarno stanuju u prostranom stanu smještenom u privlačnom susjedstvu, a bilo im je imperativ da se ambijent besprijekorno uskladi s njihovom osobnom estetikom. Nedvojbeni znak njihove prisutnosti vidljiv je u cijelom životnom prostoru.
Interijer je uređen zajedničkim radom, no čini se da je talentirana Vesna ipak prednjačila, što se očituje u zadivljujućim cvjetnim aranžmanima koji krase stolove i uljepšavaju ugođaj. U posebnim prilikama spisateljica se trudi dodatno uljepšati svoj već lijepo uređeni dom, ovjekovječivši taj trenutak fotografijom koju će podijeliti na društvenim mrežama. Unutar nastambe Vesne i Milomira, u nizu antiknih drangulija i masivnog drvenog namještaja, nalazi se jedan posebno upečatljiv element. Ima oblik zadivljujućeg remek-djela talentiranog umjetnika Koste Bunševca portretirajući Vesnu i njezinog sina Vedrana u njihovim nježnim godinama.
Obilje knjiga u domu Vesne Radusinović i Milomira Marića, koji su se oboje bavili spisateljskom karijerom, među njima stvara “ozbiljne probleme”. Malo je poznata činjenica da Milomira Marić posjeduje veliku privatnu zbirku starih i deficitarnih knjiga, što ju čini jednom od najvećih te vrste. Marić je poznat kao istinski poznavatelj umjetnosti. Unatoč nekim financijskim preprekama na putu, njegova strast prema književnosti ostaje nepokolebljiva. Marić je u intervjuu za Sputnjik pričao o svojoj životnoj situaciji i zabrinutosti supruge zbog nedostatka prostora u stanu zbog prisustva knjiga i slika. Marić je kao podstanar dao obećanje supruzi da će pronaći rješenje za knjige.
Poduzimajući mjere, već je uredio podrum za smještaj knjiga. Zanimljivo, Marićeva supruga ne iskazuje ljubomoru prema drugim ženama nego prema knjigama. Kad god ga uhvati kako čita, kao da je uhvaćen s lijepom ženom. Kako bi to riješio, Marić je donio odluku da se fokusira na čitanje starijih knjiga, i to onih koje su stare najmanje 200-300 godina.
Dok je boravio u Dugi, pratio je Marića, koji je imao priliku istražiti rezidenciju Umberta Eca i bio očaran golemom zbirkom rijetkih knjiga i rukopisa u njegovoj knjižnici, koja mu je poslužila kao inspiracija za vlastitu. Svet i ja krenuli smo na putovanje traktorom u pratnji žetelaca iz San Marina. Naše odredište bilo je neobično selo Monte Cerignone, gdje je Umberto stanovao. Njegova zbirka knjiga bila je smještena u preuređenoj vojarni, stvarajući doista izuzetnu knjižnicu. Svet je gorljivo izrazila svoje oduševljenje ovim izvanrednim otkrićem.
Zavidan na njegovoj impresivnoj biblioteci, žudio sam imati jednu svoju. Međutim, trebalo mi je nekoliko desetljeća da postignem ovaj podvig. Potraga za mojim književnim utočištem zahtijevala je višestruka preseljenja s mojim ukućanima, jer su nam životni prostori postajali sve skučeniji zbog obilja knjiga. Zanimljivo, moje supruge nikada nisu gajile ljubomoru jedna prema drugoj, nego prema velikoj kolekciji literature koja je krasila naš dom. Marić je oštroumno zaključio ovo zapažanje.
