Žika Jakšić godinama je nadaleko poznat u sferi zabavne glazbe, stvarajući duboke veze s raznim pojedincima, a posebno onima koji potječu iz njegovog rodnog mjesta, Aleksandrovca. Jedna značajna osoba unutar njegovog užeg kruga je poznati pjevač Dejan Ćirković Ćira, s kojim Jakšić ne samo da je iskusio zajedničko odrastanje, već i surađivao u zemlji i inozemstvu.

Iako su imali nesuglasica, uspjeli su ih riješiti. Ćira je nedavno ispričao detalje o njihovoj svađi dok je bio član žirija u emisiji “Nikad nije kasno”. Nestrpljivo se veselim povratku na ovo mjesto jer ono za mene ima poseban značaj na više razina. Prvo, oduševljen sam što ću se ponovno naći sa svojim prijateljem iz lunaparka. Drugo, zahvalan sam na prilici da budem dio vrlo cijenjene emisije koja je osvojila publiku ne samo na Balkanu nego i šire. I na kraju, činjenica da sam se vratio u Srbiju donosi neizmernu radost u mojoj duši, pogotovo jer trenutno živim u Nemačkoj. Tijekom druženja u grupi “Ritam srca” između Ćire i Žike stvorila se jaka veza, a prema Ćirinim riječima, njihovo prijateljstvo pjevača i voditelja je neraskidivo.

Neizbježno će postojati pojedinci koji ga ne poznaju i koji će tvrditi da je doživio istinsku transformaciju, dok će oni koji ga poznaju tvrditi da je ostao nepromijenjen. Iz moje perspektive, on nije sposoban promijeniti svoju bit; uvijek će utjeloviti istog onog Žiku kojega sam susreo na tulumu, koji je cijelo desetljeće sa mnom vodio razigrano druženje. Unatoč trenutačnom trijumfu na popularnom televizijskom planu, on će zauvijek biti Žika kakvog poznajem. Neki ga pojedinci mogu smatrati oholim zbog njegove slave i općeg hvaljenja njegove emisije, što je razlog nesrazmjera u mišljenjima. Međutim, čvrsto tvrdim da on nije pretrpio nikakvu promjenu. Za mene će on zauvijek biti Žika iz naših školskih dana i vremena u orkestru, a i da je na najvišoj funkciji u zemlji, on bi i dalje bio moj Žika – rekao je Ćira. Dok su nastupali, pjevačica je ispričala nemirni događaj koji se dogodio tijekom njihove suradnje.

Tijekom osam godina, bilo je više prilika u kojima smo jedni drugima ometali tok. U jednom konkretnom slučaju, naše su nesuglasice eskalirale do točke u kojoj sam napustio pozornicu i odlučio otići kući vlakom, namjerno izbjegavajući bilo kakvu interakciju s njim. Unatoč tome, moram priznati da je on uistinu dobar i običan pojedinac. U početku nisam imao namjeru beskrajno mu se obraćati, ali na moje iznenađenje nazvao me već sljedeći dan. U početku sam oklijevao s odgovorom, koristeći se isprikom da sam preokupiran tržištem. No, na kraju sam se ipak odlučila nazvati, a on je jednostavno rekao: “Idemo porazgovarati i pronaći rješenje.” Tako se to odvijalo, a kako se kaže, lijepa riječ može otvoriti i najneprohodnija vrata, napomenuo je.

BONUS TEKST : Žika Jakšić

Žika Jakšić, poznat i kao Saša, nadaleko je poznat kao jedan od pionira koji stoje iza koncepcije “Zvezda Granda” i usporedivih glazbenih programa na televiziji pod okriljem “Grand produkcije”. Osim što je glazbeni producent, Žika je karizmatični voditelj popularne zabavne emisije “Nikad nije kasno” koja prikazuje talente već iskusnih pjevača. Rođen je 6. veljače 1964. godine u Aleksandrovcu i ponosni je stariji brat Vladimira Jakšića Muse, proslavljenog rock and roll pjevača koji predvodi bend “Ex Revolvers”. Žika se dva puta ženio i otac je dva sina.

Saša, porijeklom iz Aleksandrovca ​​u Rasinskom okrugu, ime je dobio na krštenju po kumu, koji je odabrao Sašu umjesto Aleksandra kako ubuduće ne bi nosio nadimke poput Ace. Odrasla u obitelji srednje klase, Sašina majka radila je u Auto-moto poduzeću, a prije toga je bila učiteljica, dok je otac radio kao tehnolog u tvornici ventila. Upravo je na nogometnom terenu dobio nadimak Žika koji su mu dali prijatelji zbog sklonosti emotivnim reakcijama i nervozi tijekom utakmica. Taj ga je nadimak zadržao tijekom godina, a sada je dobro poznat i gledateljima njegove emisije “Nikad nije kasno”, koji cijene njegove emotivne i empatične reakcije.

Od tinejdžerskih godina uronjen je u svijet glazbe. U želji da proširi svoje znanje, upisao se u glazbenu školu gdje je pohađao satove klasičnog klavira. Unatoč tome što kod kuće nije imao klavir, njegova strast prema glazbi tjerala ga je da vježba na zamišljenim tipkama. Nakon završene godine Glazbene škole u Aleksandrovcu, nije mogao nastaviti zbog odlaska učiteljice. Kako nije mogao pronaći učitelja klavira ili gitare koji bi ga zainteresirao, a nije bio sklon učenju harmonike, odlučio je prekinuti pohađanje glazbene škole. Međutim, njegova ljubav prema glazbi i odlučnost da unaprijedi svoje vještine naveli su ga da kupi svoju prvu bas gitaru novcem koji je dobio od oca kao nagradu za uspješno završenu osnovnu školu s odličnim uspjehom. Ubrzo se pridružio lokalnom rock bendu sastavljenom od njegovih vršnjaka. Za vježbanje i nastup morali su se osloniti na ozvučenje i prostor za probe posuđen od školske folklorne sekcije. Zauzvrat su im uzvraćali prateći folklornu sekciju na probama i nastupima svirajući narodnu glazbu.