U skorije vrijeme bilježi se značajan porast prisutnosti gay zajednice čak i u našem regionu. Tokom godina postali su sve otvoreniji u pogledu svojih identiteta, što je rezultiralo većim priznavanjem njihovih prava. Tokom razgovora s Mirzom Vranjom, Dženan i Kemo podijelili su svoja osobna iskustva, počevši od odrastanja u Bosni, poteškoća s kojima su se suočavali zbog društvene stigme, razloga koji stoje iza njihovih brakova sa ženama, te na kraju zajedničke odluke da krenu u novi život, zajednički život ali u Americi.
Kretanje putem prema sreći za njih se pokazalo kao burno putovanje. Podrijetlom iz Bosne, suočili su se s ogromnim preprekama društvenih predrasuda, obiteljskih pritisaka i emocionalne boli rastanka od svojih heteroseksualnih partnera kako bi prigrlili svoju ljubav jedno prema drugom. Ipak, njihova je ustrajnost prevladala, što je kulminiralo radosnim završetkom. Danas ih se slavi kao pionire, jer su postali jedan od inauguracijskih istospolnih parova koji su sklopili zakonski priznati brak u Bosni, a potencijalno čak i prvi. Dženan je na putovanje u Ameriku krenuo prije nešto više od deset godina, dok je Kemo svoju međunarodnu ekspediciju započeo dva desetljeća prije.
Bez puno razmišljanja prihvatio sam zahtjev na Facebooku 2011. Nisam ni slutio da će me to dovesti do Keme, neočekivane osobe s kojom ću se povezati. Tijekom dvije godine razmjenjivali smo poruke i vodili video pozive na Skypeu. Onda me, prvog listopada 2013. godine, nazvao i oboje smo shvatili da je vrijeme da se nađemo licem u lice i da se istinski razumijemo. Taj nezaboravni listopad donio je ljubav na prvi pogled. No, kao i svim dobrim stvarima, i tome je na kraju došao kraj kada se morao vratiti u Ameriku. Ipak, ostali smo u kontaktu, dijeleći sve jedno s drugim. Jednog dana postavio je pitanje: “Biste li htjeli doći u Ameriku?” U početku me plašila pomisao da ostavim sve iza sebe, ali jedne noći su se ponovno pojavila sva sjećanja i iskustva koja sam imala prije susreta s Kemom, dovodeći me do spoznaje da više ne mogu nastaviti živjeti na taj način.
Dženan je izrazio nezadovoljstvo zbog odbijanja muškaraca da surađuju s njim samo na osnovu njegove seksualne orijentacije. Otvoreno govore o nespremnosti na druženje s njim zbog njegove homoseksualnosti. Ovakav oblik diskriminacije koči njegovo napredovanje u Bosni, jer smatra da bez podrške pojedinaca poput njega napredovanje postaje mukotrpno. Dženan je razgovarao s Kenanom, izrazivši nadu da će se on preseliti u Ameriku i pomoći u iskorištavanju prilika koje se tamo pružaju.
“Kemo, preklinjem te da iskoristiš svoje znanje i pomogneš mi da se izvučem iz ove nevolje”, preklinjao je. Uz njegovo vodstvo ispunili smo potrebnu online prijavu i zakazali razgovor u američkom veleposlanstvu, što je u konačnici rezultiralo dobivanjem turističke vize. U studenom je Kemo stigao po mene i 13. prosinca 2013. kročili smo na američko tlo. Od tada, moj život je doživio potpunu transformaciju, beskrajno bolji,” uzviknuo je. Nakon njegove priče, Kenan je nastavio dijeliti svoje osobne susrete kao gay osobe u Bosni i Hercegovini. Otkrio je da zbog njihove seksualne orijentacije i nedostatka razumijevanja unutar svog društva, LGBT osobe su prisiljene voditi dvostruki život.
Jennino iskustvo nije izoliran slučaj, baš kao što naše okolnosti nisu jedinstvene. LGBTQ+ zajednica u Sarajevu je pozamašna, i iako nećemo ulaziti u konkretne brojke, njihovo prisustvo je značajno. Ono što razlikuje Jennu je njezin izbor da više ne skriva svoje pravo ja. To je presudno za nečije mentalno blagostanje – bitno je živjeti autentično i bez rezerve. Priznajemo da postoje talentirani gay frizeri koji su izvrsni u svojoj profesiji, ali nažalost, ne mogu otvoreno prigrliti svoj identitet u javnosti. Prisiljeni su voditi dvostruki život. S ovom borbom suočio se i Dženan tokom svog boravka u Bosni. Bio je oženjen, ali maltretiranje je postalo nepodnošljivo. Kad je konačno pokrenuo brakorazvodnu parnicu, već se preselio u Ameriku. Njegov otac je uvjeravao suprugu da odugovlači s procesom, no Dženan je ubrzo pronašao ljubav i oženio Kem u Americi.
Prije nego što sam se ukrstila s Kemom, već sam se našla zarobljena u nepodnošljivom braku. Bilo je to otrovno okruženje ispunjeno psihičkim i fizičkim zlostavljanjem, gdje je stalna prijetnja nasiljem visjela u zraku. Naivno sam vjerovala da će udaja prekinuti muke i donijeti toliko potreban mir. Nažalost, stvari su se odatle samo pogoršale. U tom burnom periodu upoznao sam Kemu. Nakon samo šest mjeseci veze, donijeli smo odluku da se vjenčamo. Primarni motiv iza ovog izbora bila je desetogodišnja viza koju sam dobio. Međutim, po dolasku u Ameriku, na kraju je bilo na vlastima da odrede duljinu mog boravka. Odobreli su mi maksimalno šest mjeseci.
