Prva sezona showa “Nije sve tako crno” dočekala je karizmatičnog i zanosnog Sarajlija Dragana Marinkovića Macu, koji je krasio scenu kao glumac i showman. U srdačnom razgovoru s autoricom i voditeljicom emisije Jovanom Matić Đokić, Maca je zaronio u svoje odrastanje, osobne bitke i postignuća, otkrivajući naposljetku svoju percepciju bezgraničnog trijumfa u današnjem vremenu.

 

  • Tijekom proteklih nekoliko godina pjevači su pronašli način da osiguraju svoje prihode tako što su unaprijed dogovorili “cifru” koja im je potrebna za nastupe, eliminirajući potrebu oslanjanja na posjete klubovima. Zanimljivo je da postoji jedna pjevačica koja se od većine izdvaja potpuno drugačijim pristupom. Nedeljko Bajić Baja! Među svim tim istaknutim slavnim osobama… Ovog tipa nazivaju “što si popio, to je tvoje” tipa… On je nitkov koji se oslanja na kreditne kartice i puni dvoranu bez pauze. To je ono što se zove uspjeh – ustvrdio je glumac. Osim toga, Maca se osvrnuo i na neke poznate žene koje su do udaje bile podalje od očiju javnosti te objasnio po čemu se njegova supruga razlikuje od njih. – Jovana ne žudi za medijskom pažnjom.

Ona nije poput onih “slavnih žena”… Te blesave jedinke, opterećene svojim muževima, postaju nemirne i imaju potrebu biti u centru pažnje. Ja tako ne odgajam svoju djecu. Želim da sami vode svoje bitke, a ne da budu poznati kao “Macini mališani”. Jebi te, Macina majka, proslavi se – uzviknula je Maca. Maca, poznati bosanskohercegovački glumac, redatelj, televizijski voditelj i sudionik realityja, nosi ime Dragan Marinković.

 

  • Iako ima opsežan repertoar filmova, serija i kazališnih predstava, publika ga najviše prepoznaje po ulozi televizijskog voditelja i nastupima u reality showovima. Rođen 17. ožujka 1968. godine u Sarajevu, Maca je završio studij na Akademiji scenskih umjetnosti u istom gradu. U Sarajevu je boravio do 2008. godine, nakon čega se preselio u Beograd. Trenutno svoje vrijeme provodi između ova dva grada. Njegov životni moto, koji dosljedno ističe, je “Možeš me voljeti, možeš me mrziti, ali me ne možeš ignorirati”. Maca ima osebujan izgled i imidž, ali njegova karizma i jedinstveni smisao za humor su ono što ga zaista izdvaja. U sretnom je braku s dvadeset godina mlađom Jovanom. Prije Jovane, Maca je s različitim ženama dobio dva sina, a zovu se Lev i Fjodor Simeun. U intervjuu je otkrio da je nadimak Mac dobio zbog svoje navike da pojedince čijih se imena nije mogao sjetiti naziva “mačkom”.

To je dovelo do toga da su drugi za njega prihvatili nadimak Mac. Rođen 17. ožujka 1968. u Sarajevu, Dragan Marinković odrastao je u živopisnom olimpijskom naselju Novo Sarajevo, koje je rado opisivao kao urbani raj. Tijekom svojih formativnih godina većinu vremena provodi u Skenderiji, uživljavajući se u domaću punk i rock glazbenu scenu. Poznat po svojoj dosjetljivosti i veseloj osobnosti, Dragana je još kao dijete majka odgajala da bude neovisan. S nepunih pet godina povjerila mu je da sam obavlja poslove i kupuje.

 

  • Roditelji su mu bili razvedeni, a on je uglavnom živio s majkom u Sarajevu, s ocem u ograničenim kontaktima. Međutim, kad god bi se sreli, njihov je odnos bio topao i divan. Njegov otac, arhitekt iz Beograda, poslom je došao u Sarajevo i tada se prvi put susreo s Draganovom majkom. Nakon godinu dana veze, na svijet su dobili sina prije nego što su konačno prekinuli svoju vezu. Maca se prisjetio kako je njegov otac, pravi “lutalica”, često putovao zbog posla. Unatoč izazovima odrastanja s razvedenim roditeljima, Maca je čvrsto vjerovala da je bolje živjeti u odvojenim kućanstvima nego trpjeti otrovni brak. Međutim, želio je imati više prilika za kvalitetno provoditi vrijeme sa svojim ocem. Tragično, njegov otac je preminuo kada je Maca imao samo 12 godina, što se za njega pokazalo nevjerojatno teškim iskustvom.

Zanimljivo je da je Maca još kao dijete gajio težnje da postane specijalist ortoped, san koji je potaknuo njegov akademski uspjeh tijekom osnovnoškolskih godina. Potaknut željom da postane liječnik, posvetio se studiju. Po završetku školovanja za laboratorijskog tehničara, Maca je odlučio upisati Medicinski fakultet u Sarajevu. Unatoč svojim izvanrednim akademskim uspjesima, suočio se s razočaranjem kada nije primljen u program.

 

  • Maca je u jednom intervjuu spomenula kako su u tom razdoblju na fakultetu bile potrebne jake veze te se činilo da su svi roditelji upisivali svoju djecu na medicinu. Međutim, Maca nije primljena te je umjesto toga odlučila upisati fiziku na PMF-u. Unatoč tome što nije imao neki poseban interes ili znanje o fizici, upisao je fakultet isključivo da bi kao student primao očevu mirovinu. Maca je cijelo vrijeme studija radio kao konobar u poznatim sarajevskim kafićima. Nažalost, njegovo putovanje u fiziku nije išlo kako se nadao. To ga je dovelo do odluke da otputuje u Dubrovnik i upiše Višu turističku školu. Osvrćući se na to razdoblje, Maca ga opisuje kao nevjerojatno lijepo razdoblje u svom životu.

Uhvatio se da više vremena provodi prepuštajući se čarima Dubrovnika umjesto da se fokusira na studij, što je rezultiralo time da nije završio prvu godinu. U dvadesetoj godini izbio je rat, a Maca je četiri godine ostao u Sarajevu, odlučivši ne otići i biti s majkom. Gledajući unatrag, smatra da je to razdoblje bilo potresno iskustvo koje je ostavilo trajan utjecaj na njegov život. Iznenadna pojava barikada ograničila je slobodu kretanja sa svih strana. Unatoč želji da napusti ratno Sarajevo, nije mogao napustiti majku.

  • Maca je izrazila iznenađenje predugim trajanjem rata. U jednom intervjuu izrazio je zahvalnost “mangupima” koje je susretao u sarajevskim kafićima, a koji su mu pružili pomoć i podršku da izbjegne mobilizaciju tijekom rata. Napomenuo je da je njegova majka imala jaku čežnju za Jugom, dok on nije dijelio isti osjećaj. Što se tiče nacionalizma, pojasnio je da prema njemu ne gaji nikakav animozitet, ali da se čvrsto protivi šovinizmu. Dragan Marinković, Srbin iz Sarajeva, kršten kao dijete, afirmirao je svoju samosvijest i identitet, ali je isticao da nema nacionalni identitet. Vjerovao je da su religija i ideologija osobne stvari. Založio se za obrazovanje kao krajnje rješenje za sprječavanje budućih sukoba u regiji.