Danas se malo vraćamo u blisku prošlost i pišemo o ljudima koji su bili jako važni u Jugoslaviji. Glumica Milena Dapčević imala je čast da vodi prvu emisiju Televizije Beograd 1958. godine, postavši prva spikerka u Srbiji i Jugoslaviji, dok Dušanka Kalanj, Brana Surutka i Mile Zdravković još nisu nastupili. Redatelj Jovan Konjović uputio joj je poziv da uruči pozdrav Sovjetskom Savezu, koji će biti emitiran u Moskvi. Prepoznajući značaj ove odgovornosti, bila je razumljivo zabrinuta, kao što je dokumentirano u njezinom pisanom izvještaju.

U to doba, nedostatak televizijskih kamera i studija nametnuo je snimanje svega u filmskom studiju smještenom na Košutnjaku. Milena je ispričala kako joj je rečeno da se suzdrži od učenja scenarija napamet, nego da ga čita uz povremeno bacanje pogleda u “publiku”, odnosno direktno u kameru. Redatelj je u zagradama stavio upute poput “s osmijehom” i “bez osmijeha”. Unatoč jednostavnoj prirodi procesa snimanja, Milena je kasnije priznala da je osjetila da se odvija nešto neobično. Sljedeće Milenino pojavljivanje na malom ekranu dogodilo se u nastupnoj televizijskoj drami “Slučaj u tramvaju”, gdje je tumačila svoje pravo zanimanje – glumicu. Rođena 1930. kao Milena Vrsajkov u Despotovu, Milena Dapčević se proslavila kao značajna ličnost socijalističke kinematografije. Nedvojbeno, njezin najznačajniji doprinos karijeri bila je uloga naslovnog lika u filmu “Anikina vremena” iz 1954. godine, adaptaciji istoimene novele Ive Andrića. Sredinom 20. stoljeća u Jugoslaviji je slovila za zanosnu figuru koja nije osvajala samo talentom već i izuzetnom ljepotom. Opisana kao žena čija privlačnost i glas nagovještavaju tajanstvenu tajnu koju jedino ona posjeduje, ostavila je neizbrisiv dojam. S opsežnim repertoarom filmova i TV drama iza sebe, među mlađim generacijama postala je prepoznatljiva po ulozi doktorice u glasovitom filmu “Boško Buha”.

 

Ne samo da je njezin život bio isprepleten sa svijetom filma i televizije, nego je imala i duboku ljubavnu priču s Pekom Dapčevićem, glasovitim narodnim herojem koji je aktivno sudjelovao u NOB-u i Španjolskom građanskom ratu. Dapčević je također bio veleposlanik SFRJ i imao je cijenjeni čin general-pukovnika JNA. Putevi su im se ukrstili u ljeto 1952. kada je Dapčević uživao na odmoru u Dubrovniku, koji se poklopio s Mileninim snimanjem filma “Svi na more”. Veza između para bila je trenutna, što ih je navelo da se vjenčaju s Milovanom Đilasom, bliskim prijateljem, kao svjedokom. Njihovu nesvakidašnju ljubav Đilas je kasnije ovjekovječio u svojim spisima. U razdoblju nakon rata smatralo se neprikladnim da poznati otporaš bude u ljubavnoj vezi s glumicom umjesto s partizankom. Međutim, Milena i Peko prkosili su očekivanjima društva i nastavili svoju vezu. Dapčevićevi ratni suborci odbacili su glumicu, posebice zbog njegove prijašnje veze s hrabrom i zanosnom Stanom Tomašević. Stana je bila prva žena koju je Tito imenovao za partizanskog komesara i često su je nazivali “Titovim modelom”. Unatoč okolnostima, Peko je donio odluku da odabere ženu koja ne samo da nije imala istaknutu borbenu prošlost, već je bila tek dijete kad je rat počeo. Godine 1954., na Silvestrovo, Milena se zatekla kako prima anonimna pisma puna mržnje i bijesa. Živo se prisjeća kako je u Klubu književnika sjedila samo s Đilasom i njegovom suprugom, susreta koji je Đilasa inspirirao da napiše politički tekst pod naslovom “Anatomija jednog morala” u kojem je kritizirao dužnosnike i njihove žene.

 

Bilo je određenih pojedinaca kojima su nedostajale vrline koje su zahtijevali od drugih, osobito kada je u pitanju bila nevjesta. Bili su poznati po svojoj okrutnosti. Jedna je osoba, u slabom pokušaju oponašanja književnosti, primijetila: “Smrad razvrata ispunjava zrak kad god sam u istoj prostoriji s njom.” Druga osoba, koja je proživjela svoju mladost u vrijeme kada se oslobođenje od “buržoaskih” moralnih ograničenja djevičanstva i vjernosti smatralo simbolom ženske emancipacije, izjavila je: “Više ne znamo tko su nam pravi prijatelji! Nije bitno tko je prostitutka i koja je prijateljica.” A još jedna osoba je napisala: “S obzirom na njen posao, ona može biti samo prostitutka”, napominje Đilas. Ipak, Dapčevići su se našli u složenoj situaciji kada je izbio Titov poznati politički sukob s Đilasom. Dok su njegova braća ranije izražavala potporu Staljinu i zbog toga bila zatvorena, Peko, rastrzan između odanosti prijatelju i eskalirajućih napetosti između Tita i Đilasa, odlučila šutjeti. Nakon skandala, Peko je razriješen dužnosti načelnika Generalštaba JNA, a potom je preuzeo dužnost jugoslavenskog veleposlanika u Grčkoj. Milena i Peko dobili su dvoje potomaka: kćerku Milicu i sina Vuka. Glumica je dosljedno izražavala neizmjeran ponos na svoju djecu. Vođena strašću prema arheologiji, Milica je donijela odlučnu odluku da se posveti ovom polju. Milena je o tome često govorila s divljenjem, čak je u intervjuu istakla da Milica ima vrhunski smisao za modu. Godine 1999. preminuo je u Beogradu u pratnji Milene. Odabrala je da ostane u Srbiji, odajući mu počast sve do vlastitog odlaska s ovog svijeta 3. prosinca 2018.