Mnoge je šokiralo kada su se mediji razotkrili kao uzrok neočekivanog prekida Jelene Tomašević i Ivana Bosiljčića. Ovaj voljeni par, koji je služio kao uzor za skladan i privržen brak, nažalost je doživio značajne sukobe. Njihovi su se putevi ukrstili na vrhuncu profesionalnog života, pa je bilo nemoguće pobjeći od nemilosrdne znatiželje javnosti za svaki njihov postupak. Nemilosrdna medijska pažnja dovela je u konačnici do raspada veze Jelene Tomašević i Ivana Bosiljčića nakon samo godinu dana.
Osvrćući se na situaciju, Jelena shvaća da su se s izazovima mogle nositi s većom lakoćom. Gledajući unatrag, shvaćam da nismo bili svjesni kako se nositi sa situacijom, a sigurno je bilo gracioznijih načina na koje smo mogli upravljati kroz nju. Međutim, mi tada jednostavno nismo bili svjesni te opcije”, rekla je Jelena, koja je inspiracija za pjesmu koju je napisao njen prijatelj i kolega Sergej Ćetković.
“Želim povratak mog dragog.” Jelena je otvoreno s medijima podijelila kako su joj i nakon prekida s Ivanom emocije ostale netaknute. Zbog toga je vjerovala da ne može izvesti pjesmu koja ju prikazuje kao “očajnu ženu” koja čezne za Bosiljčićevim povratkom. Jelena je odluku o snimanju pjesme donijela tek nakon što su se ona i Ivan pomirili.
Jelena je ispričala kako ne samo da je postigla izvanredan uspjeh, već osjeća i ogromnu emotivnu povezanost tijekom koncerata. Neizvjesno je jesu li svi upoznati s ovom anegdotom, ali nepobitno je da ovi stihovi odjekuju kod svih.
Dodatni dio teksta: Ivan Bosiljčić, rođen 15. siječnja 1979. u Užicu, vrlo je nadaren srpski glumac na polju kazališta, filma i televizije. Trenutačno je stalni djelatnik u cijenjenom dramskom ansamblu Narodnog kazališta. Bosiljčićev scenski put započeo je odlukom da nakon završenog trećeg razreda srednje škole napusti Užice. Preselio se u Novi Sad, gde je upisao časove glume kod profesorice Vide Ognjenović. Usporedo s izvanrednim završetkom četvrtog razreda srednje škole, službeno je upisao prvu godinu Umjetničke akademije. Godine 2001. uspješno je diplomirao i od tada živi i radi u Beogradu. Poznat po svojim iznimnim pjevačkim i plesnim sposobnostima, Bosiljčić je postao jedan od najistaknutijih glumaca na području suvremenog glazbenog teatra u Beogradu.
Naime, on je, uz Nebojšu Dugalića, postao prvi i jedini dobitnik Sterijine nagrade za iznimna ostvarenja u mjuziklu. Godine 2013. nagrađen je Sterijinom nagradom za izvanredan portret Maneta u mjuziklu Zona Zamfirova. Prije glumačke karijere, Bosiljčić je punih 16 godina aktivno sudjelovao u folkloru. Tečno govori engleski i ruski te posjeduje niz različitih jezičnih vještina. Kao uzvikivač i zaljubljenik u stihove, organizira melodijska i lirska druženja diljem kraja. Od 2014. godine preuzima ulogu predavača, asistirajući prof. See Ognjenoviću na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku glume.
Zajednicu s regionalnom glazbenom senzacijom Jelenom Tomašević započeo je 2011. godine, a ponosni su roditelji kćerkice Nine. Ivan Bosiljčić je u početnoj fazi svog glumačkog puta iskazivao izuzetan polet odlazeći na audicije bez prethodnog poziva, što je vrlo brzo dovelo do brojnih glumačkih prilika. Do sredine 2000-ih već je osigurao razne manje uloge u filmu “Te quiero, Radiša” te nadaleko hvaljenim serijama “Obiteljsko blago” i “Stižu dolari”. Godine 2006. Bosiljčićeva karijera napravila je značajan skok s ključnom ulogom u filmu “Strah od letenja”. Sljedeće godine njegova prisutnost na televiziji postaje još izraženija jer se pojavljuje u “M(j)ešoviti brak” i “Ljubav, habita, panika”, a sudjeluje i u dokumentarcu “Gdje cveta limon žut”. Njegov izniman talent za glasovnu glumu pokazao se kada je dao glas Donatellu u animiranoj seriji “Ninja kornjače”.
