Uvjerenja Željka Samardžića i nepokolebljiva predanost svojoj umjetnosti i vjera u njezina načela ostala je odlučna uprkos kako ističe, brojnim izazovima sa kojima se susretao kroz ove godine. Prije tačno tri desetljeća, Željko Samardžić izabran je za predstavnika Jugoslavije na Eurosongu, kao glavni vokal benda i fizičkim izgledom koji je u oštroj suprotnosti s njegovim trenutnim imidžom.
Željko Samardžić je u mladosti volio glazbu, ali je naposljetku karijeru nastavio u restoranskoj industriji, pronašavši zadovoljstvo u svom rodnom gradu Mostaru. Međutim, ratni nemiri poremetili su njegovo spokojno postojanje, natjeravši ga da napusti poznato i krene na neizvjesno putovanje. Nije očekivao da će, usprkos brojnim izazovima, na kraju postići slavu i prosperitet. Tijekom odrastanja Željka Samardžića bila je očita duboka strast prema glazbi, unatoč neodobravanju oca. Srećom, nepokolebljivu podršku pružila mu je majka Nada, koja je i sama imala prekrasan pjevački glas.
Tek kada je obitelj zbog rata bila primorana napustiti Mostar i preseliti se u Beograd, Željko je krenuo na duboko glazbeno putovanje. Rođen 3. listopada 1955., kao treće dijete u obitelji, Željkovo odrastanje uključivalo je česta seljenja u gradove zbog očeve okupacije, izlažući ga nizu iskustava koja su oblikovala njegov umjetnički razvoj. No, bilo je i izazovnih trenutaka, poput očeve kazne jer je još u osnovnoj školi bio na koncertu Arsena Dedića.
Ipak, Željkov inherentni glazbeni talent naslijeđen od majke ostao je sastavni dio njegovog identiteta. Dok razmišljam o svom životu, postoje slučajevi kada se osjećam kao da sam samo promatrač u filmu, lišen svake kontrole. Nikada nisam pokušavao predvidjeti svoja najveća postignuća. Bez sumnje, slava je donijela promjene u meni, ali ja čvrsto vjerujem da su te promjene bile na bolje. Iako ne mogu umanjiti vrijednost svojih postignuća u profesionalnom životu, iznimno cijenim svoju obitelj i ljubav koja ispunjava moj dom.
- Duboko sam zahvalan Bogu za sve što mi je podario, a posebno za nepokolebljivu podršku Beograda i mojih odanih obožavatelja. Razmišljajući o svom putovanju, osjećam zadovoljstvo i prepoznajem sreću koju sam imao u bavljenju svojom strašću dok sam bio zagrljen ljubavlju svog supružnika. Sebe iskreno doživljavam kao izuzetno sretnu osobu!”, rekao je Samardžić za Glossy.
Smješten na rubu klupe, promatram kako se sunce postupno spušta iza oblaka na dalekom horizontu. Dok mi blagi povjetarac mrsi kosu, misli mi lutaju golemim prostranstvom sjećanja. Uzbudljivi miris proljeća ispunjava me osjećajem slobode i spokoja, dok djelići prošlih trenutaka postupno izranjaju iz dubine mog uma. Preplavi me val nostalgije, prizivajući sjećanja na bezbrižne ljetne dane provedene u brčkanju na livadama. U tom očaravajućem carstvu naša mašta nije poznavala granice, služeći kao jedina granica našem istraživanju neistraženog svemira.
Svaki leptir i skakavac postali su naš plijen dok smo ulazili u svaku pukotinu našeg minijaturnog utočišta oslobođenja. Dok se prisjećam tog vrtloga sjećanja, iznova se javlja onaj poznati osjećaj iščekivanja prije svakog putovanja u grad. Užurbane ulice pretvorile su se u golemu pozornicu na kojoj je živa zajednica živahnih pojedinaca svim srcem prihvatila noćni ritam. Dok smo prolazili svjetlećom stazom, simfonija melodija odzvanjala je u nama, ubrizgavajući svaki prolazni trenutak užitkom i ushitom. Sjećanja na one dragocjene događaje koje sam proveo sa svojim najbližim društvom, šćućuren oko rasplesanih plamenova logorske vatre ili izvaljen na zelenoj travi, gledajući u nebo, zauvijek će mi biti urezani u sjećanje. Tijekom tih očaravajućih sati, čvrsto smo se držali uvjerenja da carstvo mogućnosti ne poznaje granice, njegujući naše težnje i pletući zamršene veze između naših najfantastičnijih vizija. Međutim, ponovni posjet carstvima prošlosti nije samo nostalgično putovanje.
Unutar životnog putovanja postoje različiti elementi koji doprinose njegovom bogatstvu i složenosti. To uključuje prevladavanje prepreka, snalaženje kroz trenutke tjeskobe i učenje suočavanja s tugom. Međutim, čak i usred izazova i sjena, nalazim utjehu i snagu u sjećanjima na nepokolebljivu podršku voljenih osoba i otpornost koja prebiva u meni. Srcem punim zahvalnosti i nepokolebljivom odlučnošću pozdravljam svaki novi dan s blistavim osmijehom. Dok sunce postupno zalazi, obuzima me osjećaj spokoja, koji obuhvaća cijelo moje dosadašnje putovanje, sa svim njegovim trijumfima i nevoljama. Park se u tom trenutku pretvara u sveti prostor u kojem se skladno isprepliću sjećanja i sadašnjost, a prošlost i budućnost dobivaju dublje značenje. Dok se opraštam od još jednog dana, izražavam zahvalnost za bezbrojna stvorena sjećanja, pojedince koji su oblikovali moj život i neprocjenjive lekcije koje sam naučio. Svako iskustvo iz prošlosti ima moć oblikovati našu budućnost, osnažujući nas da prigrlimo nepoznato s otpornošću, mudrošću i neustrašivim duhom.
