Pjevačica velikog glasa ima pravo polagati pravo na imovinu koja je oduzeta obitelji Brunclik. Riječ je o velikoj imovini koju je prvotno skupio njezin djed, a kasnije naslijedio njezin otac, da bi bila konfiscirana nacionalizacijom. Zorica Brunclik postala je upućena u ovu obiteljsku tajnu prije mnogo godina, isprva se odlučivši izbjeći uplitanje u sukob koji bi uslijedio. No, čini se da se njezin stav postupno mijenja.
Zorica je otvoreno priznala svoje siromašno odrastanje u majčinom domu, gdje je majka radila u tvornici ciglana kako bi osigurala djecu, dok je otac uživao u raskoši i izobilju u Beogradu. Po ulasku u rezidenciju obitelji Brunclik, tretirana je s najvećom pažnjom i ljubavlju, kao da je njegovana princeza.
Već duže vrijeme Zorica i Kemiš, zajedno sa svojom djecom i unucima, uživaju u životu u izobilju. Njihov izuzetan talent omogućio im je sve što su poželjeli, pa nije bilo iznenađenje kada su počele kružiti glasine o potencijalnom nasljedstvu. No, vijest o nasljedstvu Zorice Brunclik, posebice o prestižnim parcelama na vrhunskim lokacijama diljem Beograda koji će joj biti vraćeni, sve je zaprepastila.
Kada bih vratio sve posjede koje je moj otac imao, izjednačio bih se s obitelji Dunđerski koja je posjedovala više od pola Vojvodine. Moj deda je imao pola Crvenog krsta i topčidersku zemlju. Ovi detalji su mi preneseni kroz razne anegdote. Prije nekog vremena javio mi se jedan gospodin. Vodio je financije moje bake i djeda i predstavljao se kao njihov bivši odvjetnik.
S 80 i pol godina bio je odlučan prihvatiti se slučaja i riješiti ga, svjestan da je denacionalizacija na pomolu. Sa svim potrebnim dokumentima o stvarima moje bake i djeda u njegovom posjedu, i kao jedinom živućem nasljedniku, odgovornost da ih vratim u konačnici bi pala na mene. Iz straha sam zabilježio njegove kontakt podatke, iako u tom trenutku nisam imao namjeru ništa poduzeti. Ipak, moja perspektiva se značajno promijenila tijekom vremena. Sada vjerujem da ga više nema među živima, ali da mi se ukaže prilika, rado bih ga zaposlila da sve vrati na svoje mjesto”, priznala je Zorica u tom periodu.
Svi oni koji su joj bili dragi bili su ispunjeni radošću izražavajući svoje divljenje njezinom dostojanstvenom i aristokratskom ponašanju. No, ni ona ni Kemiš za to vrijeme nisu dali više detalja o eventualnom pokretanju sudskog postupka. Ugledavši grobnicu obitelji Brunclik na Novom Groblju, sa šest grobnih mjesta upravo onako kako ih je opisao stari odvjetnik, Zorica i Kemiš su se čvrsto uvjerili u njezinu autentičnost i istinitost, čime je dodatno učvrstila status značajne baštine.
