Tijelo vrši detoksikaciju kroz mnogo tjelesnih procesa, a pore toga odbacuje i nepotrebne tvari iz našeg tijela i pruža uvide u naš metabolizam. Pretragom urina moguće je otkriti bilo kakve poremećaje u radu bubrega, jetre ili gušterače, kao i prepoznati znakove upale ili infekcije u tijelu.

U razgovoru s dr. sc. Jelenom Damjanović, stručnjakinjom medicinske biokemije u središnjem laboratoriju MediGroupa, razgovarali smo o značajnim markerima zdravlja identificiranim analizom urina. Početni korak uključuje vizualni pregled svakog uzorka. Prema Damjanovićevim riječima, boja urina je predviđena žuta, od blijede do duboke nijanse, a može djelovati i prozirno ili blago mutno. Osim toga, kemijska analiza procjenjuje pH razinu urina, koja može varirati ovisno o prehrambenim čimbenicima, upotrebi lijekova, pa čak i o dobu dana.

Očekivani raspon pH urina je između 4,5 i 8,0. Ako pH urina stalno pada ispod ovog referentnog raspona, to može ukazivati ​​na prisutnost acidoze, poput dijabetičke ketoacidoze ili hiperurikemije. S druge strane, vrijednosti koje prelaze mjerni raspon mogu ukazivati ​​na infekcije mokraćnog sustava, različite vrste alkaloze ili vegetarijansku prehranu. Ključno je pomno pratiti ovaj parametar kako bi se spriječilo stvaranje bubrežnih kamenaca. U redovitom praćenju urina, jedan važan čimbenik koji se rutinski procjenjuje je specifična težina (normalno u rasponu od 1,005 do 1,030 g/mL). Ovo se mjerenje pokazalo posebno vrijednim u praćenju potrošnje tekućine za osobe s mokraćnim kamencima i procjeni funkcije bubrega. Dok se povišena specifična težina može pripisati čimbenicima kao što su pretjerano znojenje, povraćanje i proljev, ona također može ukazivati ​​na prisutnost stanja poput dijabetes melitusa ili hipertenzije.

Niže vrijednosti specifične težine urina, koje padaju ispod referentnog raspona, mogu se pripisati različitim čimbenicima kao što su prekomjerna konzumacija tekućine, uporaba droga, pijelonefritis, neadekvatne razine antidiuretskog hormona, poremećaji kolagena i pothranjenost proteinima. Prema riječima mr. sc. Damjanović, pozitivan test leukocitne esteraze i prisutnost nitrita u urinu mogu poslužiti kao pokazatelji infekcija mokraćnog sustava. No upozorava da negativan nalaz za ova dva parametra ne mora nužno isključiti mogućnost urinarne infekcije te savjetuje praćenje i ostalih parametara. Prisutnost leukocita i bakterija u urinu također ukazuje na upalu ili infekciju.

Prema riječima mr. sc. Jelene, samo mikroskopskim pregledom ne može se utvrditi patogenost; potrebne su daljnje analize. Ovi testovi probira nude ključne uvide prije provođenja analize urinokulture, koja u konačnici daje konačnu dijagnozu, identificira specifični patogen odgovoran za infekciju i određuje njegovu osjetljivost na antibiotike. Ove informacije su neprocjenjive za odabir najučinkovitijeg liječenja antibioticima. Naš sugovornik objašnjava da pri analizi urina ne bi smjele biti prisutne bjelančevine. Povećane razine bjelančevina, poznate kao proteinurija, čest su pokazatelj bolesti bubrega, iako to nije specifičan simptom.

Stručnjak savjetuje da povišena razina bjelančevina u mokraći može biti posljedica uzimanja određenih lijekova, šećerne bolesti, hipertenzije, tumora, raznih bubrežnih oboljenja i nepravilnog stvaranja bjelančevina. Prolazni skokovi u razinama proteina mogu se pojaviti zbog čimbenika kao što su emocionalni i fizički napor, groznica i izloženost ekstremnim temperaturama. Ključno je provesti daljnje dijagnostičke testove kad god se otkrije protein u urinu. Tipično, urin ne sadrži krv. Međutim, ako kemijski test otkrije pozitivan rezultat za krv (hemoglobin), to ukazuje na prisutnost crvenih krvnih stanica u urinu, stanje poznato kao hematurija. Uzrok hematurije mora se temeljito ispitati. Hemoglobin u mokraći može se pripisati hemoglobinuriji i može biti posljedica stanja kao što su hemolitička bolest, teška intoksikacija, opsežne opekline ili intenzivan fizički napor. Osim toga, prisutnost mioglobina u urinu može ukazivati ​​na tešku ozljedu mišića. Ove uvide donosi mr.sc. Damjanović.

Prema riječima mr.sc. Damjanović, test glukoze u urinu je predvidljivo negativan i služi kao najjednostavnija i najbrža metoda za probir osoba s dijabetesom, kao i za potrebe samotestiranja i praćenja. Ovaj test može identificirati bubrežnu glukozuriju (kao što je tijekom trudnoće) ili alimentarnu glukozuriju (nakon prekomjernog unosa ugljikohidrata), što ukazuje na nesposobnost bubrega da reapsorbiraju glukozu iz početnog urina zbog prelaska bubrežnog praga. Damjanović dalje tvrdi da se mogu očekivati ​​dodatni negativni ishodi. Prisutnost ketona u tijelu može signalizirati opasnu situaciju poznatu kao ketoacidoza za osobe s dijabetesom. Ovo nekontrolirano hiperglikemijsko stanje može dovesti do kome. Dodatno, otkrivanje ketona može poslužiti kao pokazatelj hipoglikemijskog stanja i nedostatka ugljikohidrata, kao što su oni koji se javljaju tijekom Atkinsove dijete ili dijete bez ugljikohidrata. Također je vrijedno napomenuti da febrilne bolesti i povraćanje tijekom trudnoće mogu dovesti do pozitivnog nalaza ketona.

Povišene razine bilirubina i urobilinogena obično se opažaju kod bolesti jetre kao što su hepatitis, ciroza i intoksikacija. U slučajevima hemolitičkih bolesti, povećanje urobilinogena može biti prisutno čak i uz negativan rezultat bilirubina. Suprotno tome, ako su razine bilirubina povišene, a razine urobilinogena ostaju normalne, to ukazuje na blokadu žučnih kanala. “Postoji još nekoliko parametara koji zahtijevaju analizu”, pojašnjava ona. Kristali, koji su rezultat otopljenih kemijskih spojeva u urinu, nastaju kroz proces na koji utječu koncentracija spojeva, temperatura urina i pH razina. Tipovi kristala koji se mogu naći u urinu uključuju amorfne urate (uzrokovane dehidracijom ili groznicom), fosfate (nalaze se u alkalnom urinu zbog infekcije ili konzumiranja specifične hrane), kalcijev oksalat i mokraćnu kiselinu, koji su također povezani s razvojem od bubrežnih kamenaca. Važno je napomenuti da mala prisutnost ovih kristala ne znači nužno bolest. Međutim, abnormalni kristali koji mogu biti prisutni u urinu uključuju kristale cistina, kristale kolesterola, tirozina, leucina i kristale bilirubina.