Dok nije bilo interneta i društvenih mreža ljudi su slobodno vrijeme provodili na razne načine, a jedan od omiljenih je bio i čitanje knjiga. Poznati pisac sa naših prostora je imao djela koja su svi obožavali a njegov privatni život je bio dosta turbulentan. Prošlo je 14 godina od smrti Momčila Mome Kapora, a sada se javnosti predstavlja njegovo književno remek djelo “Off”. U izdanju “Lagune”, ova je knjiga kompilacija sažetih priča koje zadiru u zamršenost ljubavi i života, upotpunjenih mnoštvom zadivljujućih ilustracija.
Izvorno objavljen 1983., nastavlja osvajati čitatelje do danas.Ana Kapor tvrdi da knjiga “Off” ne samo da oslikava pjesnički stil Mome Kapora, već pokazuje i njegovu izuzetnu sposobnost da sažetim rečenicama uhvati bit. Ove priče postižu skladnu ravnotežu između izgovorenog i neizrečenog, koristeći stilsku jednostavnost koja eliminira sve nepotrebne elemente, a pritom ostaje potpuno razvijena i cjelovita.
Dana 3. marta 2010. godine preminuo je poznati srpski umjetnik i književnik Momčilo Momo Kapor /1937-2010/. Tijekom svog života bio je oženjen dvaput. Dok poštujemo njegovu vječnu ostavštinu, razmislimo o nekim intrigantnim detaljima s njegova izvanrednog putovanja.
U jeku bombardiranja Sarajeva u travnju 1941. dogodila se tragedija kada je Momina majka Bojana hrabro žrtvovala svoj život kako bi zaštitila četverogodišnjeg Momu od neposredne opasnosti. Njezin nesebičan čin osigurao mu je opstanak usred kaosa. Tragično, ne samo da je 40 osoba koje su živjele u njihovoj kući izgubilo živote, već je stradao čak i mali mačić kojeg je Momo s ljubavlju ljuljao.
U razdoblju od 1964. do 1969. Kaporovo prvo pisanje sastojalo se od dvomjesečnih televizijskih kritika koje su izlazile u “Književnim novinama”. Valja napomenuti da Kapor u to vrijeme nije imao televizor, koji se u brojnim kućanstvima smatrao luksuzom. Kako bi gledao televiziju, posjećivao je “Plavi salon” u hotelu Metropol, gdje je uz šalicu čaja mogao uživati uz gledanje.
Nakon što je izbačen iz Treće muške gimnazije u Beogradu, Momin otac Gojko odlučio je da ga upiše u Prvu sarajevsku mušku gimnaziju, gdje je sticajem okolnosti dijelio klupu s poznatim književnikom Ivom Andrićem. Momo iskreno otkriva u svom autobiografskom djelu “Ispovijesti” da je imao dvojbenu titulu najmanje uspješnog učenika u cijeloj gimnaziji, što je rezultiralo izbacivanjem iz svih škola diljem Jugoslavije na godinu dana tijekom sedmog razreda.
- Novinarsku karijeru započeo je još dok je pohađao sarajevsku gimnaziju, surađivao je u časopisu Naši dani. Nakon toga, krajem 1960-ih, počeo je pisati za ugledne novine i časopise u Beogradu. Biti novinar u to je vrijeme značilo pronaći točnu stranicu na kojoj je objavljen vaš članak, spustiti se do blagajne i osobno primiti uplatu od blagajnice s dugačkim, grimizno nalakiranim noktima, koja bi locirala vaše ime na popisu. To je bilo doba koje je prethodilo postojanju bankovnih računa i poreza na dohodak.
Momo, renomirano televizijsko lice, afirmirao se kao voditelj na Drugom programu Radio-televizije Beograd. Postao je jedna od najranijih televizijskih zvijezda, osvojivši publiku kao voditelj revolucionarnih emisija “Studio 3”. Ove su emisije revolucionirale format intervjua uvođenjem intervjua uživo s gostima u studiju. Momin talent se protezao i van okvira televizije, jer je radio i kao radijski voditelj te bio cijenjeni član uredničkog i voditeljskog tima cijenjene emisije “Krug dvestadvojkom” na Radio Beogradu 202.
Tijekom izložbe u Momoovoj školi u New Yorku 1980-ih, renomirani trgovac umjetninama iz New Yorka, koji je bio poznat po tome što je prvi kupio legendarne “Campbellove juhe” Andyja Warhola, prisustvovao je događaju. Impresioniran Momoovim umjetničkim djelima, trgovac je izrazio zanimanje da postane njegov zastupnik i pitao ga planira li ostati u New Yorku. Zatečen, Momo je zatražio kratkih 15 minuta da razmisli o ponudi. Trgovac je zaprepašteno odgovorio, uzviknuvši: “Čovječe, imaš cijeli život pred sobom da razmisliš!” To je označilo početak i kraj Momine međunarodne slikarske karijere.
- Godine 1976. Moma je prisustvovao glamuroznoj zabavi koju je organizirala Nina Rozenvold na Petoj aveniji, gdje se okupljao njujorški elitni društveni krug. Upravo na tom događaju susreo se s princezom Jelisavetom, koja se predstavila kao Elizabeta Karađorđević – jugoslavenska princeza koja se suočava s istim progonstvom kao i njezina rodbina. Ovaj susret ostavio je neizbrisiv dojam na Momu, inspirirajući ga da napiše roman “Zoe”.
Tijekom svog boravka u New Yorku, dao je značajan intervju s Erikom Jong, hvaljenom autoricom iznimno popularnog romana “Strah od letenja” u to doba. Uz to, imao je priliku voditi intervjue s Pierreom Cardinom, kao i cijenjenim američkim književnicima Bernardom Malamudom, dobitnikom Pulitzerove nagrade, te Solom Bellowom, dobitnikom Nobelove nagrade za književnost.
Manje poznati Kaporovi doprinosi uključuju njegov rad na scenarijima za kratke igrane filmove i stvaranje brojnih sinopsisi za dokumentarne filmove. Među njegovim scenarističkim zaslugama je i sudjelovanje u produkciji filma “Valter brani Sarajevo”, koji se ističe kao najgledaniji jugoslavenski film do sada. Osim toga, hvaljeni srpski roman “Zelena čoja Montenegra” isprva je nastao kao scenarij za nerealizirani film prije nego što je na kraju objavljen kao roman, čime je učvrstio svoj status jednog od najboljih književnih djela druge polovice 20. stoljeća.
Momo Kapor se u analima srpske umjetnosti ističe kao rijetka ličnost koja se isticala i slikarstvom i pisanjem. Uz njega, u ova dva prostora talent su brusili i Đur Jakšić i Mića Popović. Dok je Kapor stekao sve veću afirmaciju kao pisac, postavši najprodavaniji pisac u bivšoj Jugoslaviji s više od 100.000 prodanih primjeraka, on je također svoje slike izlagao pretežno na međunarodnoj sceni, s tek nekoliko izložbi u domovini.
Nadalje, Kapor je postigao još jednu prekretnicu u srpskoj književnosti kada je njegova knjiga “Eldorado” objavljena 2005. godine u početnoj nakladi od 30.000 primjeraka, što predstavlja značajan prvijenac u zemlji.
