Od davnina su poznata ljekovita svojstva biljaka i u davno vrijeme kada pristup doktoru nije bio moguć ljudi su se liječili pomoću njih. Tradicija pripremanja čajeva od ljekovitog bilja u nekim se porodicama prenosi sa koljena na koljeno pa i danas imamo poznate travare.
Biljka sladić prirodno je rješenje za ublažavanje simptoma astme i kašlja. Ova biljka, također poznata kao slatki korijen, posjeduje korisne aktivne spojeve koji potiču dobrobit srca i želuca. Zanemarena u tradicionalnoj medicini, ova moćna tvar je poznata po svom pozitivnom utjecaju na endokrine funkcije. Posjeduje sposobnost ublažavanja bolova u mišićima i zglobovima, kao i pomoći u upravljanju simptomima akni i menopauze.
Čaj od sladića savršen je izbor za one koji žele poboljšati svoj želudac, srce i dišni sustav jer je prepun mnoštva korisnih spojeva. Nadalje, pomaže u probavi i pruža olakšanje od nadutosti. Istraživanja su pokazala da sladić ima moćnu sposobnost ublažavanja simptoma depresije, izazivanja opuštanja i ublažavanja boli. Uvrštavanjem čaja od sladića u dnevnu rutinu, pojedinci mogu ojačati svoj imunološki sustav, odbraniti se od alergija i pronaći olakšanje od tegoba u menopauzi.
Kroz povijest, sladić se koristio za jačanje nadbubrežnih žlijezda tijekom stresnih razdoblja, zahvaljujući svojim glikozidima koji su slični prirodnim steroidima. Potreban je oprez pri konzumiranju većih količina sladića jer može uzrokovati glavobolju, oticanje lica i zglobova te zadržavanje tekućine. Osobama s oštećenjem bubrega i hipertenzijom ne savjetuje se konzumiranje čaja od sladića, osobito u kombinaciji s diureticima i laksativima, jer bi to moglo imati negativne učinke na tijelo.
Podzemni dijelovi sladića, koji imaju živopisnu žutu nijansu, čvrsti su i drvenasti, iz kojih nastaju puzave loze koje mogu narasti i do 2 metra u duljinu. Stabljike ove višegodišnje biljke rastu uspravno, dosežu visinu od 1 do 2 metra, a karakterizira ih otpornost i minimalno grananje. S debljinom od 1,5 do 2 centimetra, ove stabljike pružaju čvrst temelj. Listovi sladića raspoređeni su u suprotnom uzorku i podsjećaju na lišće bagrema.
- Neparno su perasti, duljine između 10 i 20 centimetara i sastoje se od 9 do 17 jajolikih ili široko eliptičnih listića. Donje strane ovih listova su ljepljive na dodir. U grozdastim cvatovima iz pazušaca listova na dugim peteljkama izbijaju cvjetići plavoljubičaste ili povremeno žućkastobijele boje.
Sladić obično cvate od sredine lipnja do kolovoza, ovisno o staništu. Razmnožava se vegetativno, koristeći vrijesak kao sredstvo razmnožavanja. Idealni uvjeti za razvoj biljke su pjeskovita i ilovasta tla, a osjetljiva je na mraz i ne podnosi gnojidbu gnojnicom i stajnjakom. Plodovi, koji su crveno-smeđe, plosnate mahune duljine otprilike 2 cm, stoje uspravno i sadrže 3 do 5 sjemenki.
Ova posebna biljna vrsta može se naći u raznim varijantama po suhim poljima, šikarama, grmovima te uz rijeke i puteve. Regije s najvećom koncentracijom sladića su Dalmacija, Istra i Hrvatsko primorje. Osim toga, uz obale Save, Dunava i Tise te na rubovima polja i uz morsku obalu raste srodna vrsta čekinjasti sladić (Glycyrrhiza echinata L.). Ova varijanta ima razgranatiju stabljiku, manje i šiljatije listove i ovalne plodove prekrivene čekinjama, koji obično sadrže dvije sjemenke.
Korijen ove biljke ima blago gorak okus, što je čini manje popularnom kao ljekovito sredstvo. Djeca u određenim regijama često uživaju u korijenu ove biljke kao divnoj alternativi slatkišima. U Francuskoj se korijen koristi za izradu slatkog napitka pod nazivom “coco”, dok se u raznim drugim nacijama koristi u proizvodnji piva, bezalkoholnih pića, vina, duhana za žvakanje i slastica. Korijen, izvađen u ožujku ili travnju ili u listopadu i studenom, koristi se u medicinske svrhe.
Postoje dvije varijante korijena koji se koristi u trgovini drogom: neoguljeni korijen ili oguljeni korijen, sličan ruskom sladiću (Radix Liquiritiae russica ili Radix Liquiritiae decorticata). Sladić se uzgaja u Njemačkoj u blizini Bamberga od 15. stoljeća, ali danas je njegov uzgoj ograničen na pojedince u Bambergu. Sladić posjeduje obilje škroba, šećera (kao što su glukoza i saharoza), zajedno sa sluzi, smolom i eteričnim uljem.
Njegov izrazito slatki okus, koji za 50% nadmašuje okus običnog konzumnog šećera, pripisuje se glicirizinu koji se tijekom probavnog procesa pretvara u glicerinsku kiselinu. Sladić služi kao snažan i svestran tonik, osobito učinkovit u liječenju poremećaja nadbubrežne žlijezde. Sadrži spojeve koji su vrlo slični hormonu adrenalinu i djeluje kao izuzetan antidepresiv. Za one koji traže olakšanje od blagih oblika depresije, preporučuje se ubacivanje male količine sladića u bilo koji čaj umjesto šećera.
Štoviše, sladić jača imunološki sustav i olakšava detoksikaciju jetre. Sladić terapeutski djeluje na dišni sustav, pospješuje razrjeđivanje sekreta i olakšava njegovo izbacivanje. Također, koristi se za liječenje čira na želucu i dvanaesniku, jer pomaže u cijeljenju sluznice želuca i crijeva. Njemačka komisija E, koja ima slične ovlasti kao američka Komisija za hranu i lijekove, priznala je učinkovitost sladića u liječenju čira.
Ova preporuka temelji se na dugogodišnjoj upotrebi sladića kao ljekovitog lijeka u Aziji, na Bliskom istoku i u Europi. Štoviše, sladić se pokazao korisnim za umirivanje i vlaženje suhog i nadraženog grla, uključujući slučajeve laringitisa. Prisutnost glicirizina u sladiću također služi kao prirodna obrana od virusa i bakterija, zbog čega je svrstan u prirodne antibiotike.
