Slijedi jedan od najznačajnijih praznika u godini, a to je Spasovdan. On pada 13. juna, u četvrtak, te je potrebno na pravi način da ga dočekate i provedete, jer postoji niz običaja i obreda koje je potrebno ispoštovati.

13. lipnja obilježava se Spasovdan, praznik za koji se, kako se vjeruje, ne smiju poduzimati naporni poslovi. Spasovdan, poznat i kao Vaznesenje Gospodnje, cijenjeni je praznik za koji se vjeruje da ima moć da čuva ukućane od nedaća i štiti djecu od bolesti. Još u antičko doba izazivao je veliko poštovanje, a za vrijeme cara Dušana njegova vrijednost i cijenjenost bili su bez premca.

Činjenica da je glasoviti Dušanov zakonik proglašen na Spasovdan 1349. godine, a kasnije i revidiran na isti dan 1354. godine, smatra se više od puke slučajnosti. Spasovdan se stalno obilježava šestog četvrtka nakon Uskrsa. Ovaj dan ima veliko značenje u Crkvi jer se slavi kao Uzašašće Gospodinovo, koje je prepoznato kao jedan od dvanaest velikih blagdana i osam blagdana posvećenih Kristu.

Prema izvještajima narodne tradicije, vjeruje se da se tog određenog dana Bog zaštitio od zlih pojedinaca i uzašao na nebo, ostavljajući iza sebe priču da je Bog pobjegao na nebo kako bi izbjegao prisutnost zlonamjernih i nestašnih pojedinaca. Danas je radosna prilika koja označava početak novih nastojanja. Spasovdan, prastari praznik duboko ukorijenjen u kulturi, od davnina je bio proljetni praznik pastira i zemljoradnika.

Poznat kao Spasovlje, ovaj povoljan dan označava idealan trenutak za početak novih pothvata. Proslavu Spasovdana prate razni običaji i tradicije. U osvit dana, tijekom godišnje proslave poznate kao Spasov dan, križari hodočaste svetim zapisima. Ti zapisi, tipično veličanstveni hrastovi ili plodna stabla, često divlje kruške, imaju veliko značenje. Praćeni barjacima i križem, vjernici se okupljaju ispod visokog stabla, kite ga živopisnim cvjetnim vijencima i daju darove cijenjenim đakonima.

  • Svrha iza ovih festivala je promicanje napretka usjeva, dolaska kiše i na kraju obilne žetve. Sudionici noseći križeve tvore kružnu procesiju oko svetog natpisa uz molitvu i pjesmu. U međuvremenu, svećenik ispunjava svoju ulogu, a na određenim je mjestima bila tradicija da svećenik pričvrsti natpis na iskrivljeno drvo kao sredstvo zaštite sela od štetočina. Sveta stabla, poznata kao posvećeni hrastovi, nalaze se u raznim krajevima, prvenstveno u Šumadiji i Vasojevićima.

Ova cijenjena stabla smatraju se svetima i zabranjeno je čak i dignuti ruku na njih, a kamoli sudjelovati u bilo kakvom obliku sječe ili uklanjanja. U okolici Topole postoji priča o vlasniku kuće koji je, dok je sjekao balvan na svojoj njivi da napravi kapiju, iznenada udario grom baš u dvorište gdje je ležalo odsječeno trupce. Ovaj nesretni događaj dogodio se upravo tijekom vjenčanja njegova sina, zbog čega je slavlje propalo u neredu.

Da bi se spriječile takve nepogode i zaštitile od nedaća i pustošenja usjeva od insekata, u leskovačkom kraju je običaj da se na Spasovdan ne bave sličnim radnjama. Prevladavajuća praksa na Spasovdan je pričvršćivanje križeva od ljeske, koji simboliziraju razapinjanje žetve, na polja, ograde, torove, košnice i vrtove. Neprovođenje ovog rituala na Jurjevo smatralo bi se propustom.

Iz svih kutova se mogao promatrati križ koji je nastao tako što se ljeskov štap probode i prereže na vrhu, u visini prsnog koša, te se u rez zabode kraći štap. U pojedinim krajevima postojao je običaj da se na Spasovdan čuva i konzumira vilica od konzerviranog svinjskog vrata, s vjerovanjem da će se time osigurati slast svim budućim svinjama, jer će razviti ljubav prema svemu što pase na planini i odmara od korita.

Kako bi se pospješio razvoj pčela u rojevima, oglodane čeljusne kosti, zajedno sa svim zubima, ne odvajaju se već vise u pčelinjaku. Izreka “Koliko sela toliko sela” odražava različite tradicije i običaje vezane uz konzumaciju jagoda u različitim krajevima. U nekim je krajevima običaj da se rano odvaži u branje jagoda, a na Uskrsnu nedjelju ne jedu ništa dok ne osjete okus ovih slatkih plodova.

Nasuprot tome, u drugim krajevima tradicija nalaže da se na Spasovdan obavi prvo uzimanje uzoraka godišnjeg voća i namirnica, što uključuje mlijeko, meso i razne vrste voća. Postojale su određene regije u kojima se ustrajalo vjerovanje da se smatra neprikladnim kušati nepoznato voće u nesretnoj okolnosti da je nečije potomstvo suočeno sa smrtnošću.

Vjerovalo se da je prije uživanja u novom plodu potrebno dio podijeliti s manje sretnima, kao ponudu za preminule duše njihove djece. Obrazloženje iza ovog rituala bilo je osigurati da u zagrobnom životu djeca neće biti lišena ove hrane i pribjeći grickanju vlastitih prstiju, tvrdeći da su njihovi roditelji pojeli njihov obrok.

Na Spasovdan je bilo uobičajeno kupanje u rijeci ili moru u vrijeme izlaska sunca, te uzdržavanje od konzumiranja mlijeka od tekuće godine do danas. Prvo kušanje mlijeka na Spasovdan pratili su i razni običaji koji su imali za cilj da pojačaju njegovu bujnost i poboljšaju njegovu teksturu, poput prskanja mlijekom i polijevanja vodom po vratu, pa je mlijeko nalikovalo vodi. U požeškim selima na jedinstven način dobivaju se gusto vrhnje od mješavine vode i raznih trava. Debela kora pažljivo se postavlja na vrh zdjele, dopuštajući maloj količini mlijeka da se filtrira, što rezultira raskošnom gustom kremom.