U tjednima koji su prethodili suđenju Kecmanoviću, mladi zločinac odgovoran za tragičnu smrt Koste, Miljane te Vladimira, Kose i Živorada Vlahovića nalazio se u mračnom i neizvjesnom stanju dok su se pripremali suočiti se sa surovom realnošću koja ih je čekala.
Naše kćeri i unuke pružaju nam nepokolebljivu skrb i posvećenu pažnju, okružujući nas svojom prisutnošću. Nažalost, naš sin je odsutan, zbog čega se osjećamo prazni. Dragan, naš hrabri i izuzetni sin, donio je neizmjernu sreću u naše živote. Sada smo opterećeni tugom i nelagodom, što vodi u život kojemu nedostaje istinske vitalnosti. Naši snovi i ambicije raspršeni su gubitkom Dragana. Svaki dan se čini kao vječna praznina tame, čak i dok se bliži dolazak nove godine. Srećom, više ne moram podnositi ovu muku.
Kako javlja Srpski telegraf, u obitelji Kosa dogodio se srceparajući incident. Tragično, majku Dragana Vlahovića ubio je dječak Kosta Kecmanović, koji se može opisati samo kao monstrum. Ovaj stravičan događaj dogodio se dok je Draganova majka obavljala svoje dužnosti u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”. Zlosretnog 3. svibnja obitelj Vlahović s prebivalištem u Višnjičkim Toplicama doživjela je strašnu tragediju koja je srušila njihovu nekada blaženu egzistenciju. Radica, Draganova sestra, kroz suze prepričava neizmjernu radost koju je Dragan unio u njihove živote. Bio je svjetionik mira i spokoja, ne samo za njih, već i za njihove šire obitelji. Djeca su gajila duboku ljubav prema njemu i doista su shrvana njegovim preranim odlaskom. Dragan ih je čuvao s neizmjernom ljubavlju, a od njegovog odsustva tog kobnog 3. svibnja Radica je vidno ostarjela, s teretom tuge.
Tražeći utjehu često odlazi na groblje, gdje s pokojnim bratom dijeli intimne trenutke ispijajući kavu u mirnom zajedništvu. Neprekidno odaje počast svojim učenicima Angelini Aćimović i Andriji Čikiću, koji leže jedno uz drugo. Ipak, ubod tuge ostaje prisutan dok odlazi s groblja, jer nema uzvraćanja. “Iako je to u suprotnosti s mojim kršćanskim uvjerenjima, ne mogu poreći duboku povezanost koju osjećam. Gubitak brata značio je gubitak značajnog dijela sebe. U ovoj hladnoj zemlji razgovor s njim donosi utjehu, iako njegovi odgovori više ne krase moj život jer jednom jest. Kad je hodao među živima, bila sam slobodna od briga u njegovoj prisutnosti. Nosio je teret čovjeka i stajao kao temelj naše obitelji. Sa zajedničkim perspektivama i skladnom vezom, moja sestra i ja bile smo u savršenom sporazum”, tiho šapće Radica.
Ogroman joj je izazov svjedočiti ožalošćenim roditeljima koji su nedavno pokopali sina. Svaki član obitelji šutke nosi svoju bol, skrivajući je od drugih, ali tuga se očituje u njihovim očima i izrazima lica, bez muke se razumiju. “Naš voljeni brat, Draganče, utjelovio je samu bit naše škole kroz svoju nepokolebljivu predanost i predanost svojoj ulozi. Ne samo da je marljivo ispunjavao svoje odgovornosti, već je dosljedno išao iznad i dalje služeći drugima. Njegova iskrena ljubav prema djeci i ljudi bilo je vidljivo u svakom okupljanju, jer se nesebično posvećivao njihovim potrebama.Zato često dobivamo zahtjeve od roditelja čija su djeca željela napisati pisma ili pjesme za Dragana.Dok naša lica zrače ponosom, srce još uvijek boli od Za sobom je ostala praznina, jer ništa ne može zamijeniti toplinu njegova osmijeha”, dodala je.
Uoči suđenja Kecmanoviću, Vlahovići, Kosa i Živorad, našli su se u mračnom stanju dok su se pripremali za predstojeće suočavanje sa surovom realnošću svoje situacije. Shrvani umorom, razgovarali su o dubokoj boli života bez svog sina i nepodnošljivoj agoniji koju su proživjeli nakon što su otkrili da ga je ubio kolega iz škole u kojoj je radio.
