Danas vam donodimo priču o momku čija je tužna sudbina na neki način i simbol bivše države. Kada je počeo rat u Jugoslaviji mladi regruti su poslani na ratište u Sloveniju. Sjećate li se Jutelove priče o vojsci JNA tokom početnih faza sukoba 1990-ih? Intervjuisali su Bahrudina Kaletovića, koji je tada imao samo devetnaest godina, i pitali ga: “Da li ste svjesni prirode i svrhe ovog sukoba?” On je tada jasno pokazao da ga je strah i da ne zna ni šta da očekuje. Oni kao hoće da se otcjepe a mi im kao ne damo, bile su njegove riječi.
- Usred neizvjesnosti, Bahrudin se oslanja na molitvu kako bi osigurao svoj opstanak i povratak u sigurnost. Za čudo, njegove molitve su uslišane i on uspijeva preživjeti rat koji je poharao zemlju 1990-ih. Bahrudin nastavlja da gradi porodicu, sa ćerkom i sinom. Priča o njegovom životu je mnogima zanimljiva, ali je nažalost tužno završena. Bahrudin je postao poznata ličnost, simbolizirajući tragične posljedice kolapsa vojne sile.
On predstavlja uzaludnost nacije koja žrtvuje svoju mladost u uzaludnoj borbi za nezavisnost, štiteći pritom interese svojih viših zvaničnika i političara. Igrom sudbine, Bahrudin Kaletović izgovorio je riječi koje će ući u povijest, sažimajući istinu o nedavnom masakru, što je podijelio s Jutelovim novinarom Ivicom Puljićem.
„Očigledna je njihova želja za secesijom, a mi im to odbijamo dati .” Tako je započela Bahrudinova košmarna kalvarija, slijed događaja koji ni Ivica Puljić ni bilo ko u Kosmosu nije mogao predvidjeti. Bez njihovog znanja, Bahrudin će nakon tog kobnog dana izdržati još sedam godina muke.
Međutim, ovih sedam godina nije bio samo vremenski raspon koji bi se mogao izjednačiti s prosječnim životnim vijekom evropskog pojedinca. Krećući se prema radosti i zemlji Bosni, 18. juna 1998. godine svojim vozilom navigirao je mladić mladog pojedinca. Porijeklom iz Hrvatske, gdje je ostvario svoju strast za muzikom, imao je i svoj bend.
Ovaj mladi muzičar bio je ne samo talentovan već i omiljen u društvu, poznat po svom veselom raspoloženju, zaraznom osmehu i popularnosti. Staza koja je vodila prema Tuzli bila je užurbana. Neki bi mogli reći da Bosna nije imala sreće, ali situacija je prije dvije decenije izgledala potpuno drugačije. Pošto je rat sada iza njih, ljudi su se željno usmjerili na posao, ili su barem pokušali to učiniti.
Postojalo je preovlađujuće uvjerenje da će sada, u vremenu bez pucnjave, biti postignut napredak. Ovaj račun dolazi od Aljazeere. Mladić za volanom imao je dodatni razlog za radost. Njegova supruga Aida upravo je rodila njihovog sina Damira. Kod kuće ga je čekala petogodišnja ćerka Esmeralda.
Bio je to trenutak čistog blaženstva. Kao otac po drugi put našao se okružen suprugom i dvoje prelepe dece. U neočekivanom preokretu, Bahrudin tragično gubi život u razornoj saobraćajnoj nesreći. Vojnik, koji je nekada bio predmet ismijavanja u cijeloj naciji, zapravo je oličavao suštinu naših života tokom 1990-ih.
Njegove direktne, ali brutalno iskrene riječi imaju potencijal da budu uključene u edukativne materijale. Oni posjeduju univerzalni kvalitet i služe kao mjerilo i za nas i za određeno doba. U nama još uvijek odzvanjaju proganjajuće riječi njegove rečenice: “Neka sam pošteđen i da se bezbedno vratim u kasarnu, danas su živote izgubila tri moja druga…” Nakon boravka u kasarni, Bahrudin se vratio kući, samo da bi shvatio da je sudbina neizbježna. Tragično, tačno sedam godina nakon što je te riječi izgovorio pred publikom u Jugoslaviji, život mu je prekinut u fatalnoj saobraćajnoj nesreći.
