O novcu koji on posjeduje većina ljudi može samo da sanja. Za samo dvije kratke godine, Jeff Bezos je uspio da se popne na vrh, postavši najbogatiji pojedinac na svijetu. Elon Musk je svrgnut sa svoje prethodne pozicije, ustupajući mjesto Bezosu i njegovom ogromnom bogatstvu. O njegovom uspjehu pišu svi mediji širom svijeta, a mnoge zanima kako je uspio da postigne sve to. Većina želi da sazna kako bi možda krenuli istim putem, a mi Vam danas otkrivamo o čemu je zapravo riječ.
- Boraveći u oblasti koja se često naziva “vrhunac uspeha”, Bezos je dostigao nivo prosperiteta koji je bez premca. Oni koji imaju privilegiju da rade zajedno s njim potvrđuju njegovu zaslužnu prirodu ove cijenjene titule. Rođen 12. januara 1964. u Albukerkiju, Džefri Preston Jorgensen došao je na svet roditeljima Džeklinu i Teodoru. Njegova majka, u to vrijeme srednjoškolka, imala je samo 17 godina, dok je njegov otac imao 19 godina. Nakon njihovog razvoda, Jeffova majka je ponovo pronašla ljubav u naručju Miguela “Mikea” Bezosa, kubanskog imigranta, što je dovelo do promjene u Jeffovom prezimenu od Jorgensena do Bezosa.
Kako bi nastavila karijeru inženjera, Miguelova porodica je donijela odluku da se preseli iz Albuquerquea u Hjuston u Teksasu. U Hjustonu, Migel je pohađao osnovnu školu River Oaks dok nije završio šesti razred. Tokom ljeta često bi posjećivao ranč svog djeda u Cotulli, koji je bio u vlasništvu Lawrencea Gisea.
- Nakon boravka u Hjustonu, porodica se ponovo preselila, ovaj put u Majami. U Majamiju, Miguel je pohađao srednju školu Miami Palmetto, a takođe je radio u McDonald’su. Godine 1982. Miguel je uspješno završio srednju školu kao izuzetan učenik. Četiri godine kasnije, 1986., diplomirao je na Univerzitetu Princeton sa vrhunskim počastima, stekavši diplomu inženjera.
U nedavnom intervjuu za “CNBC”, Ann Hiatt, vrlo uspješna poslovna žena, podijelila je svoje lično iskustvo rada sa Jeffom Bezosom. Od 2002. do 2005. služila je kao njegov lični asistent i pružala uvid u to kako je osigurala poziciju direktno kod osnivača Amazona.
Nakon serije rigoroznih rundi eliminacije u Centru za procjenu, krajnja faza uključivala je intervju sa tadašnjim izvršnim direktorom, koji je slučajno posjedovao ogromno bogatstvo. Dijalog je započeo tako što me je Bezos uvjeravao da će postaviti dva pitanja, od kojih je drugo opisao kao “bezdušnu” zagonetku.
“Predstavljam vam zadatak da procijenite količinu prozora u Sijetlu”, izjavio je, ustajući sa stolice i uzevši olovku da započne brojanje. Na kratko me obuzeo strah. Međutim, brzo sam se pribrao, napravivši kratku pauzu kako bih razmislio o osnovnom motivu njegovog upita. Uvjerio sam sebe da je on samo nastojao da shvati moj misaoni proces, kako pristupam zamršenim problemima tako što ih razlaže na komponente kojima je lakše upravljati.
Naoružan novopronađenim samopouzdanjem, potvrdio sam svoju sposobnost da se uhvatim u koštac sa ovim izazovom i nastavio da artikulišem svoj odgovor. Počevši s matematičkim pristupom, napravio sam grubu procjenu stanovništva Sijetla na otprilike milion stanovnika, uz pretpostavku da svaki stanovnik posjeduje stan, vozilo, ured ili školu, od kojih su svi bili opremljeni prozorima.
Uzimanje u obzir prosječne količine prozora po pojedincu bio je temeljni faktor u njenoj sveobuhvatnoj ocjeni. Iscrpno smo ispitali sve zamislive situacije, nepravilnosti i potencijalna opravdanja za vanredne situacije. Činilo se kao da smo opširno razmatrali tu stvar, ulažući sate u proučavanje pojedinosti dok je Bezos marljivo beležio brojke na beloj tabli.
Ipak, istina, siguran sam da ceo razgovor nije trajao više od 10 minuta. Jeffova radoznalost navela ga je da se raspita o njenim aspiracijama u karijeri i šta se nadala da će postići. Kada se pojavila tema Amazona, nisam mogao a da ne izrazim svoje divljenje timu strastvenih i ambicioznih pojedinaca koji čine kompaniju.
Njihova entuzijazam i posvećenost me inspirišu, te sam s njom podijelio želju da učim od njih i steknem njihovo znanje. Iako je moj krajnji cilj postati učitelj, razumijem ogromnu vrijednost učenja od stručnjaka u oblastima koje me zanimaju. Kao i ostali kandidati, djelovala je iznenađeno drugim pitanjem, što se vidjelo u njenom držanju i izrazu lica.
Osvrćući se na situaciju, živo se sjećam njegovog emocionalnog stanja dok je pisao konačnu ocjenu. S osjećajem intenziteta, zaokružio je brojčanu ocjenu i prokomentirao: “Ovo izgleda prilično tačno”, spomenula je. Ann mu izražava svoju duboku zahvalnost za neprocjenjiva učenja koja joj je dao. Kroz niz upita osmišljenih da procijene moju hrabrost, otpornost, nagon i kapacitet da krenem svoj vlastiti jedinstveni put dok stalno izazivam granice i težim rastu, na kraju je zaključila da procjenjuje moj potencijal.
