Svetlana Ceca Ražnatović je 2003. godine, tijekom akcije “Sablja”, pružila uvid u svoju svakodnevicu u zatvoru. Uhićena je zbog posjedovanja veće količine oružja bez dozvole i pronevjere sredstava iz FK Obilić. Vlastitim je riječima izjavila da takvo iskušenje ne bi poželjela ni svom najomraženijem protivniku, a događaji iz 2003. ostali su joj urezani u najneugodnijim sjećanjima. Nakon njezina pritvaranja 2003. godine uslijedila je duboka demonizacija njezina lika.
- Bila je izložena dubokom osjećaju nepravde. Iskustvo je bilo nešto što ne bi poželjela nikome, čak ni svom najprezrenijem neprijatelju.Nada se da će njezini protivnici prevladati svoje neprijateljstvo prema njoj i pronaći unutarnji mir. Neugoda i uvrede koje je pretrpjela dok je nosila nanonogice bile su ogromne. Medijski napisi oko nje bili su poput feljtona. Prave detalje o tome što se u to vrijeme događalo i zašto je pristala nositi nanonogice, ostali su poznati samo njezinom užem krugu obitelji i pravih prijatelja. Možda će jednog dana podijeliti priču o tome kako je prihvatila nanonoge i žrtve koje je morala učiniti. Moguće je da čak napiše knjigu, zadržavajući neke aspekte svog iskustva za sebe. Ovo je Ceca podijelila sa Srpskim telegrafom i osvijetlila koliko je to iskustvo ostavilo trag na nju.
U svojoj osobnoj filozofiji često izražavam osjećaj: “Treba se suzdržati od prosuđivanja drugih bez potpunog razumijevanja njihovih okolnosti.” Tijekom svog vlastitog putovanja, doduše, formirao sam mišljenja i donosio sudove o pojedincima.Međutim, život me ponizio, podsjetivši me na našu zajedničku ljudskost i pogrešivost svojstvenu svima nama. Imam izreku koju često dijelim: “Nemojte osuđivati nekoga dok ne uđete u njegovu kožu i doista ne shvatite njegova iskustva.
- ” Moram priznati da je bilo trenutaka u mom životu kada sam stvarao mišljenja i donosio sudove o drugima. Međutim, život ima način da nas sve ponizi, podsjećajući nas da smo samo ljudi i skloni griješiti. Prema riječima Ražnatović, nošenje nanonogice joj nije predstavljalo nikakvu prednost jer joj je značajno ograničavalo kretanje.Prednost korištenja nanonožaka je prednost zatvorenosti, omogućavajući pristup svim resursima unutar vašeg kućanstva, uključujući cijelu vašu imovinu. Za razliku od drugih koji su imali slobodu kretanja po svojim domovima, ja sam bio ograničen samo na dnevni boravak i svoju spavaću sobu. Dok su moji prijatelji mogli slobodno šetati, čak i igrati nogomet u dvorištu, moj zatočenik me spriječio da istražim cijelu vlastitu kuću, što je s pravnog stajališta nezamisliva situacija.
Nisam mogla čak ni pozdraviti posjetitelje na vratima, iako imam dvije bebe u kući. Zakon je dopuštao dvosatni izlet u grad, ali ja nisam imao tu privilegiju. Kad bih malo skrenuo sa zadane staze, netko bi to odmah prijavio optužujući me da sam prekršio dopušteni radijus kretanja. Za to vrijeme drugi su uživali, a ja sam osam mjeseci provela sjedeći na stolici ili poduprta jastucima – zaključila je Ceca u intervjuu za Srpski telegraf.
- Rođena u selu Žitorađa kod Prokuplja, Svetlana Veličković, od milja zvana Ceca, na svijet je došla kao najstarije dijete Mirjane i Slobodana Veličkovića. Budući da joj je otac trgovac, a majka učiteljica, Ceca je bila presretna dolasku sestre Lidije, jer je čeznula za drugaricom za igru.S nepunih devet godina Ceca se prvi put uhvatila mikrofona na jednom lokalnom vjenčanju, osvojivši prisutne svojim prepoznatljivim promuklim glasom, koji će u nastavku definirati njezinu glazbenu karijeru. Tokom studija na veterinarskom fakultetu, Ceca je dane posvetila učenju, dok su joj noći bile ispunjene pjesmom. U pratnji oca Slobodana nastupala je na raznim mjestima. Upravo na jednom od takvih nastupa privukla je pažnju Mirka Kodića, skladatelja i harmonikaša.
Taj je susret doveo do potpisivanja prvog profesionalnog ugovora s PGP RTS-om i snimanja debitantskog albuma “Cvetak zanovetak” 1988. godine. Uspjeh ovog albuma bio je vidljiv jer je osvojila nagradu za najuspješnijeg debitanta na Ilidžanskom festivalu, potičući nju prema vrhuncu pop glazbene scene.
