Otkako je vijest o izboru Anice Lazić od strane Lazara Ristovskog postala javna, njezino prisustvo na društvenim mrežama doživjelo je značajan porast popularnosti, a brojni pojedinci pomno prate njezine objave. Nakon što se nedavno oglasila Anica Lazić, uslijedila je salva komentara kako se znatno mlađa djevojka Lazara Ristovskog osvrnula na svjetski poznatu divu Beyoncé.
- Glumica se oglasila na društvenim mrežama s lažnim feminističkim hashtagom, izražavajući osjećaj da nitko ne želi Beyoncéina muža. Objava je izazvala veliku buru jer mnogi smatraju da je upravo Anica zaslužna za kraj četiri desetljeća dugog braka Lazara i Danice Ristovski. Tijekom intervjua za Gloriju, glumac je opovrgnuo te tvrdnje rekavši da je ljubav jednostavno izblijedjela i da njihov prekid nije uzrokovan trećom stranom. Lazar je posve jasno dao do znanja da njihova veza nije prekinuta zbog prisutnosti treće strane, bilo da je to druga žena ili drugi muškarac. Nažalost, njihova je ljubav naišla na neodobravanje i kritike. Anica je zbog svoje ljubavi naišla na mnoštvo osuda, ali ju je neustrašivo i odlučno branila. Prema njezinim vlastitim riječima, omalovažavajuće primjedbe samo su ojačale njezinu odlučnost.
“Zavjetovala sam se da ću biti hrabra kada je ljubav u pitanju, da ću odustati od kukavičluka i uvijek slijediti želje svog srca”, izjavila je tijekom gostovanja u emisiji “Premijera”. Lazar Ristovski, višestruki talent, srpski je glumac koji je dao značajan doprinos na polju pozorišta, filma i televizije. Rođen je 26. listopada 1952. u Ravnom Selu, a od 1972. godine živi i radi u Beogradu. Životna partnerica mu je cijenjena glumica Danica Ristovski, a zajedno imaju dva sina, Petra i Jovana.
- Tijekom svoje slavne karijere, Ristovski je krasio pozornicu u više od četiri tisuće kazališnih produkcija, a također je svoj talent ugradio u više od 40 filmskih i televizijskih projekata. Njegov izniman rad donio mu je brojna prestižna priznanja, od cijenjenih nagrada “Raša Plaović” i “Pavle Vujisić” do željnih priznanja “Zlatni puran”, “Zlatna mimoza” i “Esar Konstantin”. Iako od sredine devedesetih nije nastupao u kazališnim predstavama, Ristovski često preuzima uloge redatelja i producenta. Godine 1999. debitirao je, pokazujući svoje iznimne sposobnosti preuzimajući sve tri ključne pozicije. Osim što je dobio značajna priznanja za svoj rad u filmu “Bijelo odijelo”, Ristovski je bio uspješan i kao autor. Njegovo književno stvaralaštvo uključuje objavljivanje dvaju romana i dvije zbirke priča koje su čitatelji toplo prihvatili.
Rođen 1952. godine u Ravnom Selu kod Vrbasa, Lazar Ristovski je mješovitog podrijetla, otac mu je Makedonac, a majka Crnogorka. Otac mu je radio na željeznici, a majka domaćica koja je povremeno preuzimala poslove u Zadruzi. Ristovski je osnovno obrazovanje stekao u rodnom gradu, a gimnaziju je pohađao u Somboru. Tijekom djetinjstva aktivno je sudjelovao u kulturno-umjetničkom društvu, iskazujući svoj talent na kontrabasu.
Osvrćući se na svoje odrastanje, Ristovski je priznao prisutnost siromaštva, ali i istaknuo vrijednosti solidarnosti, nade i vjere u svjetliju budućnost. Od malih nogu gajio je ambiciozne snove o uspjehu i odlasku u svijet, inspiriran knjigama koje je čitao i filmovima koje je gledao. Jedna posebna knjiga koja je duboko utjecala na njega bila je “Čarobna planina” Thomasa Manna, koja ga je dirnula do točke da se razbolio. Odlasci u kino bili su redovita aktivnost njegove obitelji, a glumce na platnu od milja su zvali “dečki”. U srednjoj školi boravio je u internatu da bi 1972. otišao u Beograd na prijemni ispit na Državnom institutu za fizičku kulturu (DIF).
Uspješno položivši ispite iz atletike i plivanja, odlučio je okušati sreću i na Fakultetu dramskih umjetnosti. Unutar užeg kruga morao se probijati kroz Beograd, grad u kojem nije imao obitelji ni prijatelja. Prisjeća se kako je noći provodio spavajući na klupama u parku. Uz Radoša Bajića, Bogdana Diklića, Snežanu Savić i druge, primljen je u klasu koju vodi profesor Milenko Maričić.
- Predavali su im i ugledne ličnosti poput profesorice Ognjenke Milićević i Miroslava Minje Dedića. Cijelo vrijeme u Beogradu boravio je u raznim studentskim domovima da bi se naposljetku skrasio u Studentskom gradu, gdje je jedno vrijeme dijelio sobu s Bogdanom Diklićem. Radi dodatne zarade Ristovski, Bajić, Diklić i Slavoljub Fišeković osnovali su Orkestar Radilafi. Radoš i Fišeković pokazali su svoje harmonikaško umijeće, Ristovski je svirao kontrabas, a Diklić je preuzeo bubnjeve. Izvodeći prvenstveno narodne pjesme, često bi se susreli u intimnim birtijama, kao i na veselim okupljanjima i svadbama. Posebna uspomena je vjenčanje poznatog dramatičara Duška Kovačevića na živopisnoj Fruškoj gori. Zanimljivo, više su se našli u nogometnoj utakmici između Jugoslavije i Rumunjske nego u osvajanju okupljenih.
