Određeni datumi u narodnim tradicijama zabranjuju posjećivanje pokojnika. Dok su neki običaji nestali zbog suvremenih utjecaja, mnogi se još uvijek prenose s koljena na koljeno. Posebno su značajni običaji vezani uz glavne životne prekretnice, od rođenja i krštenja do posljednjeg ispraćaja na vječni počinak. Zaključak ciklusa postojanja ne znači prekid i nestanak. Naši dragi i dalje postoje u našim sjećanjima i dragim uspomenama. Dok posjećujemo njihovo posljednje počivalište, opetovano im odajemo počast i spomen na njih. Bez oklijevanja potvrđujemo duboku važnost postpogrebnih tradicija u našoj naciji.
- Postavlja se pitanje pod kojim okolnostima posjećujemo groblje, a kada se suzdržavamo? Kršćanska vjera pridaje veliku važnost odgovornosti koju imamo da poštujemo i sjećamo se svojih predaka. Najučinkovitiji način da ispunimo ovu dužnost je da se uključimo u molitvene dijaloge s njima, prisjećamo se dragih zajedničkih trenutaka i posjetimo njihovo vječno počivalište. Stoga se u bilo kojem trenutku, kad god se pojavi želja, može doći do groblja, čak i u nedostatku formalnih spomenika unutar crkve. Veliki vjerski praznici, kao što su Božić i Uskrs, često izazivaju značajne nedoumice u pogledu prikladnog vremena za posjet groblju. Uvriježeno je mišljenje mnogih pojedinaca da je neprimjereno odavati počast pokojnicima tijekom ovih blagdana. Međutim, ovo se uvjerenje temelji na pogrešnoj predodžbi. Proslava pobjede Isusa Krista nad smrću, kojom je čovječanstvo dobio vječni život, traje više dana.
Naime, drugi dan nakon uskrsnuća određen je za odavanje počasti umrlima. Prema tradiciji, na pokladni ponedjeljak običaj je da se grobovi najmilijih “pometu” prekrivanjem svježom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obilježava kao parastos, gdje se na groblje nose ofarbana jaja i zapaljene svijeće. Tijekom blagdana Božića održava se tradicija odavanja počasti pokojnicima. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed u spomen na duše umrlih i nosi se na groblje.
- U davna vremena vjerovalo se da je večera koja se priprema na Badnjak namijenjena pokojnicima, pa otuda i veza s njima. Kakva su vjerovanja vezana uz sprovode prema narodnim predajama? Mistična vjerovanja prožimaju kult pokojnika, uključujući mišljenje da je odlazak na groblje nakon što padne mrak loš savjet. Zapravo, postoji snažan naglasak na opasnoj prirodi takvih posjeta. Obrazloženje iza ovog upozoravajućeg upozorenja leži u razumijevanju da groblje služi kao mjesto stanovanja za preminule duše, učinkovito funkcionirajući kao grad mrtvih. Ulaskom u carstvo tame, gdje borave i zlonamjerni i dobronamjerni duhovi, čovjek ima moć poremetiti njihovu ravnotežu. Taj se poremećaj, zauzvrat, očituje u različitim oblicima kao što su bolest, nesreće, materijalni neuspjesi i druge nevolje koje zadese nečije kućanstvo.
BONUS TEKST:
U NASTAVKU VIŠE NA OVU TEMU…..
Prestanak svih bioloških funkcija i završetak života označavaju neizbježnu i prirodnu pojavu smrti u životnom ciklusu svakog živog bića. Istražimo neke važne aspekte povezane s ovim fenomenom: Prestanak vitalnih tjelesnih funkcija, kao što je prestanak rada srca i zastoj disanja, označava pojavu smrti. Nakon toga, tijelo počinje postupni proces razgradnje. Psihološki učinak smrti može izazvati niz emocionalnih odgovora i kod pojedinca koji doživljava gubitak i kod njegovih voljenih. Ove reakcije mogu uključivati osjećaje tuge, šoka, poricanja, ljutnje, depresije ili prihvaćanja.
Važno je prepoznati da se svaka osoba nosi sa smrću voljene osobe ili vlastitom smrtnošću na svoj jedinstveni način. Smrt je isprepletena s kulturnim i vjerskim običajima, jer svaka kultura i religija ima svoj jedinstveni skup običaja, rituala i vjerovanja koja okružuju ovu neizbježnu pojavu. Ove prakse obuhvaćaju širok raspon tradicija, kao što su specifični pogrebni obredi, komemorativni obroci, iskrene molitve za preminule i različita vjerovanja o zagrobnom životu ili mogućnosti reinkarnacije. Namjerno ukidanje života osobe radi ublažavanja boli poznato je kao eutanazija. Ova tema izaziva raspravu zbog svoje moralne, etičke i pravne složenosti.
Tijekom povijesti filozofi su razmišljali o biti smrti i njezinom značaju. Razmišljanja o vječnoj prirodi duše, svrsi života i potencijalnom postojanju nakon smrti potaknula su duboke rasprave i nagađanja. Unutar područja medicine često se javljaju etičke dileme u vezi sa smrću, posebice kada se radi o odlukama o produljenju života ili povlačenju medicinskih intervencija za održavanje života.
Doživjeti tugu zbog gubitka drage osobe može biti neizmjerno mučno iskušenje, koje zahtijeva razdoblje tugovanja kako bi se pojedincima pomoglo da se pomire s gubitkom. Trajanje ovog osobnog putovanja razlikuje se od osobe do osobe. Neizbježnost smrti zajedničko je ljudsko iskustvo koje se ne može izbjeći. Iako suočavanje s konceptom smrtnosti može biti izazovno, suočavanje s vlastitom smrtnošću ima potencijal potaknuti novootkrivenu zahvalnost za život i motivirati nas da živimo na način koji nam donosi istinsko ispunjenje i radost.
