Njih dvoje su jedan od najpopularnijih poznatih parova u Srbiji. Glumac i pjevačica su svoju ljubav kruisali rođenjem kćerke koja je postala centar njihovog svijeta. O postojanoj popularnosti Ivana Bosiljčića i Jelene Tomašević najslikovitije govori njihovo vjenčanje održano prije 13 godina u Gornjem Milanovcu.Unatoč njihovom prvotnom dogovoru, nailaze se na obilježavanje obljetnica dva puta u rasponu od jednog mjeseca.Naše uobičajeno okupljanje je u Grčkoj 15. kolovoza, kada se poklapa sa svetkovinom Male Gospe prema njihovom kalendaru.Ivan je jednom prilikom spomenuo da nakon vjenčanja slavimo još jednom po povratku kući, točnije 28. kolovoza, kada je spomendan Male Gospe.
- Neosporno je da svadba Ivana Bosiljčića i Jelene Tomašević ima potencijal poslužiti kao muza za romantični filmski scenarij. Dopustite mi da ispričam očaravajuću priču.
Za vrijeme njegove bolesti, biskup Hrizostomo, blizak prijatelj naše obitelji, izrazio je želju da naše vjenčanje obavi u Gornjem Milanovcu, jer nije mogao izdržati put.
Ivan se prisjetio kako je imao jedan zahtjev, a to je da svadbi prisustvuje samo najuži krug pojedinaca.
Kako su mladenci ispričali detalje sa svatovima, odlučeno je da će s njima ići samo kumovi i roditelji, dok ostatak društva čeka njihov dolazak u Beograd. Tijekom putovanja do crkve pozornost im je privukao nesvakidašnji spektakl.
- Nepoznata lica bezbrojnih pojedinaca ispunila su obližnje ulice i luku, svi okupljeni da proslave naše vjenčanje. Trubači su svirali, zastave su se vijorile u zraku, a atmosfera je bila ispunjena živahnom melodijom, a svi su željno iščekivali naš dolazak. Ni biskup ni mi sami nismo mogli očekivati ovako veliki spektakl, kako je priznao glumac poznat po tumačenju romantičnih likova.Tu se priča nije završila.
Uz smijeh je Ivan ispričao kako se vjenčanje koje je trebalo biti intimna pretvorilo u veliki gradski događaj, jer su im se svi nestrpljivo pridružili u crkvi.
Ono što je intrigantno je da i mlada i mladoženja nemaju nikakve veze s Gornjim Milanovcem.Jelena je iz Kragujevca, a Ivan iz Užica. Pukim slučajem tamo se održalo njihovo vjenčanje, a bili su zagrljeni i počašćeni kao da su u svom rodnom gradu. Naime, vjenčanica koju na fotografiji nosi Jelena Tomašević nije nešto što bi današnja mladež odlučila nositi.
Biografija:
Rođena u Negotinu 1. studenoga 1983. godine, svoje formativne godine provela je u rodnom Kragujevcu. Nakon završetka Prve kragujevačke gimnazije, gdje je usmjerena na sociologiju i jezik, nastavila je studij na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu. Kasnije je uspješno diplomirala na Fakultetu za kulturu i medije u Beogradu. Od 2011. godine u sretnom je braku s poznatim glumcem Ivanom Bosiljčićem, a zajedno imaju prekrasnu kćer Ninu.
Od rane sedme godine uronjena je u svijet glazbe. U rodnom Kragujevcu pokazala je svoj talenat kao pjevačica u cijenjenom KUD-u “Abrašević”, gdje je proglašena za najboljeg solista. To je dovelo do brojnih solističkih nastupa na raznim koncertima i natjecanjima, gdje je hipnotizirala publiku svojim obradama tradicionalnih srpskih melodija. Sa svojih 13 godina trijumfirala je na cijenjenom Republičkom natjecanju folklornih ansambala Srbije.
U to vrijeme susreće se s Borom Dugićem, virtuozom na flauti, koji vrlo brzo prepoznaje njen izniman talent. Brojni snimci Jeleninih nezaboravnih nastupa urezani su u anale arhiva Radio Beograda. Osim što je svoje umijeće pokazala u autorskim skladbama, zakoračila je i u sferu pop glazbe. Njena pobeda na Beoviziji, sa očaravajućom pesmom Jutro, otvorila je put plodonosnoj saradnji sa Minakord produkcijom, pod palicom cenjenog Željka Joksimovića.
- Njezin izvanredan talent dodatno je potvrđen osvajanjem prvog mjesta na Beoviziji 2005. U natjecanju Europjesma-Europjesma zauzela je hvale vrijedno drugo mjesto, odmah iza grupe No nejm koja je osvojila prvo mjesto. Izniman talent Jelene Tomašević prepoznat je još jednom na natjecanju OGAE Second Chance, gdje se natječu natjecatelji koji su osvojili drugo mjesto na svojim nacionalnim natjecanjima. Zanosnom pjesmom “Jutro” osigurala je drugo mjesto.
